Uspoređujući priču i roman s boksom, Cortázar je jednom kazao kako "roman pobjeđuje po broju bodova, dok je priča ta koja nas nokautira". Slijedom izrečenog nudimo vam ovdje vjerojatno najljepši nokaut u povijesti boksa i književnosti: Tajno oružje, najpoznatiju Cortázarovu zbirku priča! Svih pet priča u ovoj zbirci imaju Pariz kao pozadinu, a Cortázarov sugestivni jezik i briljantne metafore vjerno nam dočaravaju pariške ambijente kroz zvukove jazza te mirise duhana i kave. Ove priče-dragulji vrhunski su čitateljski izazov – one donose nov, pomalo nestvaran, osjećaj stvarnosti i uspostavljaju sasvim drukčiji red u realnome. Premda u njima ima elemenata fantastike, baš kao i u magijskom realizmu, Cortázara, zapravo, najviše zanima ono neobično i nesvakodnevno u svakodnevici. Na intrigantan i zavodljiv način, pripovjedač u svakoj od priča stvarnost zamjenjuje nekim drugim planom, irealnim ili iracionalnim, o čemu kaže: "Vjerujem da sva moja nesreća, a i sreća, istodobno proistječu iz toga što odmalena nisam prihvaćao stvari kakve jesu. Nije mi bilo dovoljno da mi kažu da je ovo stol, ili da je riječ 'majka' samo riječ 'majka', i da tu sve završava. Ukratko, moj odnos prema riječima ne razlikuje se od mojega odnosa prema svijetu općenito. Čini se da nisam rođen da prihvatim stvari onakvima kakve jesu."
Uz nedvojbeno vrstan rukopis, ovaj "prosvjednički" stav dodatan je razlog za bijeg sa Šarenim dućanom u "bolju prošlost", gdje nas među neumrlim perjanicama pera čeka Julio Cortázar!
