Proizvodi

VITOMIRKA TREBOVAC
(Novi Sad, 1980)
Objavila je četiri zbirke poezije:
Plavo u boji (škart, Beograd, 2012)
Sve drveće, sva deca i svi bicikli u meni (LOM, Beograd, 2017)
Dani punog meseca (LOM, Beograd, 2020)
Dovoljno je malo sunca (LOM, Beograd, 2023)

MARKO TOMAŠ
(Ljubljana, 1978)
U izdavačkoj kući LOM objavio je sedam knjiga poezije:
Varanje smrti (2014), Crni Molitvenik (2015)
Regata papirnih brodova (2016), Trideset deveti maj (2018)
Skratimo priču za glavu (2021), Stihovi iz automata (2022)
Odlazak ljubavnika (2025) i roman Nemoj me buditi (2020)

MILENA MARKOVIĆ
(Zemun, 1974)
U izdavačkoj kući LOM objavila je šest knjiga poezije:
Pas koji je pojo sunce (2001), Istina ima teranje (2003)
Crna kašika (2007), Ptičje oko na tarabi (2009)
Pre nego što sve počne da se vrti (2011),
Pesme za žive i mrtve (20i4) i roman Deca (2022)

Rođen u Ljubljani, 1978, živeo je širom prostora ex-Yu, i jedan je od navećih pesnika na tom prostoru u našem vremenu. Ovo je sedma knjiga njegove poezije u izdavačkoj kući LOM. Osim poezije, objavio je i roman Nemoj me buditi (2019).



Hodam, koračam, osvrćem se, oči mi posvuda. Zavirujem na sva dobro mi poznata mjesta. Počastim ih cigaretom i odlazim. Praznina iz mene mi se ruga. Sve bez cilja a sve ne bih li nas negdje ugledao.




Živim u sobi punoj sjena. Posvuda tragovi tebe. Obrisi tvog tijela na kauču na zidovima koračaju kroz hodnik uplaše me kad se spustim u postelju. Pokušavam ih obrisati a oni ostave ožiljak na dlanu i ruke mi pune sjenama. Kada pogledam u prozor užasnut sam, mog odraza nema i shvatim da sam jedina sjena u ovoj sobi. Odlazak ljubavnika

Knjiga za Maju – šta sve staje u svetlucave pege jednog lica.

Novi roman Marka Tomaša knjiga je o lutanjima, nemiru i ranjivosti. Tomaš piše o detinjstvu, o Mostaru kakav je bio nekada, o porodici, o vlastitoj izgubljenosti, o pisanju, o nametnutim očekivanjima, o osećaju krivice i strahu od neuspeha, a najviše o ljubavi i Njoj, koja ne želi da bude u knjizi.

S detinjom nepatvorenom iskrenošću ogoljava nam sebe, svoje zablude, greške i loše izbore i navike, ali i – u ovdašnjoj književnosti retko razoružavajuće i upečatljivo – sitnice kojima se ljubav očituje. Šljokice koje Ona unosi u njegov život, njena odeća koju on slaže, besmislene svađe zbog nezatvorenih fioka, svetlucave pege na njenom licu, sve su to male stvari kojima Tomaš bez imalo patetike slika onu veliku, sudbonosnu ljubav.

Knjiga za Maju je izuzetno intimno, iskreno i toplo delo u koje ćete se, uvereni smo, zaljubiti. Jer kad Tomaš piše, nastaje magija.

Noćas mi se vlastito meso ruga
jer sam ga trampio za papir i prašinu.
Prašinu je raznio vjetar,
papir je požutio
i riječi se jedva razaznaju.
Brda izdišu toplinu ljetnog dana,
ulice umorno krivudaju
grad se topi prema svitanju
i ništa ne donosi spokoj
izuzev misli da još ima vremena
za naše predivno mučenje.

Stihovi iz automata

Marko Tomaš (Ljubljana, 1978) objavio je deset zbirki poezije, kao i roman Nemoj me buditi (LOM, 2019).

U izdavačkoj kući LOM objavljeno mu je pet knjiga poezije:

Varanje smrti (antologija prethodnih šest zbirki, 2014)
Crni molitvenik (2015)
Regata papirnih brodova (2016)
Trideset deveti maj (2018) i
Skratimo priču za glavu (2021).
Živeo je i radio širom ex-Yu. Trenutno živi između Mostara i Zagreba.

Bog ne zalazi u moju mahalu.
Šalje vjetrove u patrolu.
Zimi se privuku s juga,
isprazne ulice svojim toplim
mokrim jezikom.
Djeca kroz prozore vire
u svoju buduću prazninu
žućkastu kao stara fotografija.
U tim uskim ulicama
veliki snovi
imaju smrtni ishod.
Zato se na prstima
tiho sanja u tim kućama.

. . . . . .

Bog ne zalazi u moju mahalu.
Mi smo preuzeli njegove dužnosti.
Ako budemo mirni
ništa se strašno neće dogoditi.
Ostat ćemo djeca sa svojom djecom,
u tišini dijeliti tugu
kao loše karte,
u licima živih prepoznavati mrtve,
sklanjati se od toplog vjetra,
na hladnom sušiti rublje,
ponekad se vraćati u rijeku,
ne ići nikuda
a biti sve dalje
i dalje
i dalje.

Skratimo priču za glavu Marko Tomaš (Ljubljana, 1978) objavio je devet samostalnih i tri grupne zbirke poezije, kao i roman Nemoj me buditi (2019).
U izdavačkoj kući LOM objavljene su mu četiri knjige poezije: Varanje smrti (antologija prethodnih šest zbirki, 2014), Crni molitvenik (2015), Regata papirnih brodova (2016) i Trideset deveti maj (2018).
U Beogradu su mu objavljene i knjige Odrastanje melanholije (Kontrast, 2014), Kolodvor i paranoja (Književna radionica Rašić, 2015) i Pisma s juga (Književna radionica Rašić, 2019).
Živeo je i radio širom ex-Yu. Trenutno živi između Mostara i Zagreba.

„Nemoj me buditi“ je roman napisan kao beskonačni košmarni dan u kojemu se ne pojavljuje svjetlo Andie MacDowell, po mnogočemu studija alkoholizma, usporediva i s filmom „Leaving Las Vegas“, potresan dokument o razorenoj deliričnoj svijesti koja u trenucima lucidnosti govori istine, da bi ih tren poslije posrala i prezrela i s lakoćom ih se odrekla. Ovaj roman će nesumnjivo postati kultan i nadgeneracijski.

Kruno Lokotar

“Nemoj me buditi” je (anti)roman u kom su raspad naratora, ali i raspad priče koja sadrži traume iz prošlosti i surovu korumpiranost sadašnjosti, metafora o raspadu savremenog društva i savremenog čoveka. Kroz svoj prepoznatljivi stil – oštar i koncizan, a duboko liričan i ličan – Marko Tomaš nas bespoštedno vodi kroz mračno putešestvije u kom su bolesna ravnodušnost prema postojanju i panični strah od smrti u postojanom konfliktu.

Rumena Bužarovska

Trideset deveti maj četvrta je zbirka poezije koju je Marko Tomaš objavio u izdavačkoj kući LOM, a ukupno deveta samostalna. U Beogradu mu je objavljena i knjiga poezije i priča Odrastanje melanholije (Kontrast izdavaštvo) i publicistička knjiga Kolodvor i paranoja (Književna radionica Rašić) Živeo je i radio u Kljajićevu, Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Trenutno živi u Mostaru.

„Kada bih vam pričao o Marku Tomašu, čovjeku, uz džez i rakiju, bila bi to balada o Mostaru naše mladosti, melanholiji i čamotinji, neshvaćenoj i uzaludnoj ljepoti korijena smokve i vječnim nesporazumima oštećenog srca u ruševinama grada koji umire. U međuvremenu, dok svakog od vas ne sretnem ponaosob, dopustite da Trideset deveti maj to uradi na svoj usamljenički način.

Jebi se, Nina. Jebi se ti i tvoje zelene oči i tvoj Beograd i sve u što se mogu zaljubiti. Neka se jebu tvoje ruke i trbuh i kosa. Jebo te tvoj fakultet. Samo 30 slova, a tolike knjige. Jebo nas oboje smisao za kombiniranje. Jebala te košava i ekipa iz kraja koja misli da je uhvatila boga za muda, a nikad nije bila ni do Pančeva. Jebo te tvoj dečko, vjerojatno neki hipster koji misli da je maslačak najbolja salata na svijetu i obožava prirodu. Jebalo te svako slovo koje si napisala. Bilo bi pošteno da boli. Jebo te ormar u koji se sakrivaš kako bismo razgovarali. Jebo te tvoj mazni glas. Jebala te nova godina na vikendici. Jebo te način na koji se krećeš između kafanskih stolova. Jebalo te izluđivanje koje to izaziva. Jebala te zahvalnost koju nikad nećeš iskazati jer nemaš petlje da potpuno poludiš. Pravi, jebi se, salatu od maslačka na vikendici. Jebo te tvoj broj telefona. Jebalo mene što pomislim da je ključ od raja. Jebale te tvoje poruke koje zvuče kao dahtanje pod prstima. Jebali te ranojutarnji razgovori s muškarcima koje ne poznaješ. Jebo želju da budemo sretni. Jebo nesposobnost i kukavičluk da to pokušamo. Jebo opet novu godinu. Jebem svaku misao o tebi i to što znam nešto o rasparenim čarapama u kojima stojiš dok režeš meso za večeru. Jebi se, Nina, jer nikad se nećemo voljeti dok nas ne zaboli. Jebale te električne instalacije u tvom stanu i prošli životi koji nas plaše. Jebo Lisabon, treba ga bombardirati da vidimo hoće li tada biti romantičan. Jebeš mene, jer mogu biti lud toliko da mi nedostaješ, a da te nikad nisam dodirnuo, da čak ne znam ni kako izgledaš na dnevnoj svjetlosti. I jebeš dnevnu svjetlost. Tad su ljudi budni a ja želim da nema nikoga. Jebeš i to što ipak želim da si ti ovdje. Jebeš to što si moguća iznimka. I, opet, jebeš mene jer mogu vjerovati u sve to.

Varanje smrti u sebi sadrži izbor iz šest Tomaševih samostalnih zbirki: S rukama pod glavom, Mama ja sam uspješan, Život je šala, Marko Tomaš i druge pjesme, Zbogom fašisti i Bulevar narodne revolucije. Hronološki poređane pesme pružaju čitaocu uvid u pesnikov kreativni razvoj i daju odličan presek jedne, do sada veoma uspešne i produktivne karijere koja je za poslednjih dvanaest godina produkovala obilje materijala iz kojeg je naposletku načinjen ovaj izbor.