„Noćni let” je za Egziperija pre svega himna noći, ona koja budi sećanja i poziva na duboku meditaciju, „noć koja brine”, „teška noć”...
„Vazduhoplovna društva morala su se takmičiti u brzini prevoza sa ostalim saobraćajnim sredstvima. To će u ovoj knjizi objasniti Rivjer, sjajni lik šefa: `Za nas je to pitanje života ili smrti, jer svake noći gubimo prednost, koju obdan steknemo pred železnicom i brodovima.` Ta noćna služba, koju su isprva oštro kritikovali, a kasnije prihvatali i, posle rizika u prvim pokušajima, praktički je upotrebljavali, beše, u doba kada se o ovom pripoveda, vrlo opasna. Neopipljivoj opasnosti na vazdušnim putevima, posejanim iznenađenjima, sad se još priključilo podmuklo tajanstvo noći. Ma koliko da su još uvek velike opasnosti, odmah ističem da one iz dana u dan postaju sve manje i da svaki novi let pomalo olakšava i osigurava sledeći. Ali i u avijaciji, kao i u istraživanju neznanih zemalja, postoji prvi period junaštva a Noćni let, koji nam opisuje tragičnu pustolovinu jednoga od tih vazdušnih pionira, sasvim prirodno poprima prizvuk epopeje. ” – Andre Žid
