ROMANI

Novi roman Ante Tomića, prepoznatljivog glasa regionalne književnosti, donosi sjajnu istorijsku satiru. Spajajući oštar humor i upečatljivu priču o mentalitetu, autor nas vodi u prošlost koja neodoljivo liči na sadašnjost. Ako volite inteligentnu komediju koja uspešno dekonstruiše balkanske mitove, knjiga „Kraljević Marko oslobađa Imotski“ je naslov koji ne smete propustiti.

Godina je 1717. Mesto dešavanja: selo podno Imotskog. Život kmeta Grga menja se iz korena kada slučajno otkopa tajanstvenu, vrelu jamu i u njoj, u polusvesti, sretne đavola. Ipak, buđenje donosi još goru realnost: Turski porez kuca na vrata, a novčanik je prazan. Mladi sin je zanesen idealima i želi pravo u rat. Vojne trupe se približavaju, a gradom se širi neverovatna glasina. Narod priča da vojsku lično predvodi epski junak – Kraljević Marko.

Dok se u Imotskom turski zapovednici spremaju za odbranu, iza kulisa se dešava pravi ljudski metež. Fratri pozivaju na otpor, trgovci podižu cene, zelenaši uvećavaju kamate, a vojnici traže najlakši način da izbegnu front. U ovoj priči nema idealizovanih heroja. Svi akteri dele isti, sasvim običan cilj: kako preživeti, zaobići nevolju i, ako je moguće, usput nešto zaraditi.

Ovaj satirični istorijski roman slika epohu u kojoj su se carstva smenjivala, a granice pomerale, dok su ljudi uvek ostajali isti. Ante Tomić piše izuzetno duhovitu oštru dramu o veri, ratu, vlasti i identitetu. Kroz sudbine malih ljudi, knjiga pokazuje da se kroz vekove menja scenografija, ali ne i ljudska priroda.

„Neko pametan je rekao da na Balkanu proizvodimo više istorije nego što možemo da svarimo. Nikada se s tim nisam slagala. Nije problem u proizvodnji istorije, nego u varenju! E, kada bi svi varili istoriju ovako kao što to radi Ante Tomić, ona više ne bi bila probavna smetnja. Oslobodili bismo je se.“ — Dubravka Stojanović, istoričarka

Na početku bijaše brodolom iz kojeg je jedan mladić jedva izvukao živu glavu nasukavši se na obali mjestašca poznatog po zaštitnici svetoj Margareti, zaduženoj za čudotvorno povećanje nataliteta. Ali ovdje su se onda i druga čuda dogodila. Magarci su oglašavali seksualne aktivnosti, Srbi i Hrvati dijelili postelju, Aco Stanković pojavio se na smokvi umjesto na televiziji… Samo Ante Tomić može izmisliti ovako urnebesan svijet a da u njega povjerujemo kao da je prepisan iz stvarnosti. Zato je Nada roman koji nam vraća nadu da se neke neželjene pojave u društvu mogu preobratiti na humor, da sretni krajevi postoje i izvan fikcije. – Marina Vujčić

Idi bre, Ante, nada?! Šta si ti, John Lennon? – Aleksandar Stanković

„Ako ste oženjen muškarac koji drži do sebe, molim vas nemojte kupiti ovu knjigu. Čitajući je u jednom dahu, supruzi se nećete odazvati na molbe da odštopate umivaonik, djetetu nećete pomoći u pisanju zadaće, propustit ćete dogovorenu partiju karata s prijateljima i na kraju će vas supruga zbog glasnog smijanja potjerati iz kreveta na sofu u dnevni boravak, a vi ni tamo nećete spavati sve dok ne završite s čitanjem.

Ako ste udata osoba ženskog spola, upozoravam da za vas posljedice kupnje mogu biti još gore. Jer vi ćete se nakon prvih nekoliko stranica zaključati u spavaću sobu, odbiti ukućanima skuhati i ručak i večeru i na kraju ćete ih toliko zabrinuti valovima smijeha da će suprug u očaju pozvati hitnu pomoć.

Ako spadate u skupinu samica i samaca, možete je kupiti, ali samo na vlastitu odgovornost. U tom slučaju pazite da se pretjerano ne zaljubite u njene junake i junakinje jer to može biti opasno po vaš budući emotivni život, kao što i preglasno smijanje može biti opasno jer vam gazdarica radi toga može uručiti otkaz. - – Rajko Grlić

Četiristo pedesetak kilometara nizbrdo od Poskokove Drage nalazi se beli Zagreb grad. A u njemu Tomislav Poskok, najbogatiji čovek u zemlji, čije prezime stoji iznad ulaza stotina prodavnica, vlasnik mlekara, mesara, klaonica, točionica vode i beskrajnih hektara poljoprivrednih dobara. Za razliku od ruralne rodbine, ovaj Poskok je evoluirao i u materijalnom i u društvenom smislu, i izgradio tajkunsko carstvo umreženo s najvišim političkim, crkvenim i ekonomskim instancama u državi. Ali kada Tomislav sa svojom suprugom strada u sumnjivoj eksploziji broda, cela imperija Poskokovih ostaje na njihovom šeprtljastom sinu Zdeslavu, tipičnom detetu lokalnog balkanskog tajkuna. Zdeslav je oduvek imao samo jednu ambiciju, a to je hiljadu zgodnih manekenki i pevaljki za jedan dan! A sada mora da se bori sa čitavom spregom politike, tabloida, kriminala i kardinala ako želi da spase carstvo koje je nasledio i razreši misteriju pogibije svojih roditelja. U tome mu pomaže grupa čudnovatih likova, osobenjaka kojima možda sve drugo fali, ali im je zato srce na pravom mestu.

„Veličanstveni Poskokovi je roman u kojem autor vješto isprepliće elemente trilera, socijalnog romana, komedije i ljubavnog zapleta… To je nedvojbeno Tomićev najzreliji prozni ispis u kojem ironizira i do apsurda razotkriva tamnu stranu društvene zbilje i predatorske mentalitete koji su je iznjedrili. I sve to garnirano je iskričavim humorom i ironijom koji će čitatelju olakšati put kroz taj urbani ’gustiš’.“
– Marina Vujčić

Kultni roman po kojem je snimljen film Rajka Grlića Karaula

„U romanu Ante Tomića glavni je junak mladi splitski liječnik Siniša Siriščević, koji 1985. ’guli’ zadnje mjesece u vojsci, u karauli na albanskoj granici. Jedan od načina na koji se brani od besmisla, slušanje je punk-rocka, a tu sklonost dijeli i sa svojim buntovnim prijateljem, beogradskim taksistom Ljubom Vrapčetom. Vojnici su svojevrsni zarobljenici karaule, ali tajanstvena bolest poručnika Imrea Nađa Siniši odjednom otkriva neočekivane mogućnosti izlaska u grad, pa i upoznavanja poručnikove žene Mirjane, koja mu ubrzo postaje ljubavnica... Ova duhovita proza iz JNA, s nizom likova kojima ćemo se grohotom smijati, plastično nam ocrtava sirovost, ali i male gušte koje su sposobniji vojnici mogli proživjeti u najdosadnijih godinu dana u životu, a na širem planu dekadenciju i depresiju posljednje jugoslavenske petoljetke.“ – Milana Vuković Runjić

„Ostajući po strani od ’velike istorije’ – osim ukoliko ironičnim znakom njenog prisustva ne shvatimo zapetljancije oko Štafete mladosti za voljenog, mada već uveliko preminulog druga Tita, te lukavo smišljenog Vrapčetovog ritualnog pešačenja na Titov grob! – Tomić ispreda ljubavnu priču, mentalitetsku skasku i zavodljivo pseudoautobiografski roman, nagorak koliko i duhovit, ali bez tragova suvišne vickastosti i ’ačenja’.“ – Teofil Pančić

Sedam kilometara niže Poskokove Drage leži krševito Smiljevo, šarmantno naselje u Dalmatinskoj zagori s oko dve hiljade stanovnika, crkvom, osnovnom školom, gostionicom Bevanda (za koju zli jezici kažu da se tako zove jer u njoj ne možeš dobiti nerazblaženo vino), poštom i dve prodavnice mešovite robe. Proleće je u Smiljevu i svi zaposleni otišli su na bolovanje – da bi mogli pokupiti seno, uzorati njive, posaditi krompir. Jednog od tih dana kada selo opusti bogata mlada udovica Tatjana, čiji je suprug poginuo na nekom gradilištu u Nemačkoj, ulazi u crkvu zgodnog seoskog župnika don Stipana, bivšeg alkoholičara, da mu izjavi ljubav. Istovremeno se u selo iz Nemačke vraća bogati gastarbajter Marinko, „hrvatski emigrant“ koji je kao mladić zaglavio u zatvoru zbog pesmice Druže Tito, kupit ću ti fiću, a mercedes Anti Paveliću. U njegovu ćerku Juliju zaljubiće se simpatični ultradesničar Stanislav, pisac haiku poezije i veliki poštovalac pesnika Petra Preradovića (koji je toliko „volio Hrvatsku da mu ništa nije smetalo to da je Srbin“). Stvar se, međutim, zakomplikuje kada vesela udovica Tatjana posumnja da se Julija sastaje s njenim ljubljenim don Stipanom.

Prvi roman Ante Tomića, danas nesumnjivo humoristični klasik, obiluje komičnim situacijama, duhovitim dijalozima i živopisnim likovima, zbog kojih se čita bez prekida uz gromoglasan smeh.

„Kad u američkim filmovima u prostoriju uđe neželjeni posjetitelj, gotovo uvijek netko kaže: Look what the cat dragged in. Nemaju mačke obzira, donijet će nam pred noge baš ono što ne bismo rado vidjeli, a upravo to se, i bez mačaka, događa junacima ovih Tomićevih priča. Od obližnjeg supermarketa i stanova u našem susjedstvu, preko Baranje i mjestašaca poput Duduka ili Smiljeva, pa sve do malenog naselja u blizini Vudstoka, Ante Tomić majstorski fabulira sudbine dovoljno nestvarne da postanu predložak za književnost, a opet dovoljno stvarne da djeluju zastrašujuće. Od te pogubne stvarnosti Ante Tomić spašava nas svojim punokrvnim humorom, kao da nam se njime u svoje ime ispričava što je svijet katkad toliko odvratan.“ Marina Vujčić

„Nigdje takve i tolike tuge i melanholije kao kod Čarlija Čaplina. U prirodi je svake dobre komedije da bude na rubu suza. Pogotovo u našem, produženom dvadesetom vijeku. Ante Tomić pisac je tog vijeka. U jednoj priči neki naš čovjek kupi kuću u selu iz kojeg su protjerani Srbi, i iste mu noći u san dođe glas: Zašto si me ubio, Milutine? U drugoj priči Bog, koji inače živi na sedmom katu oronule socijalističke zgrade, od ljudi konačno digne ruke, uz zaključak: Ionako sam oduvijek više volio vjeverice. Čovjeku bi srce prepuklo od tuge da nije tako smiješno. Zato je Tomić veliki pisac, zato su njegove priče za sve ljude koji razumiju njegov jezik.“ Miljenko Jergović
Iz iste edicij

‘Ustav Republike Hrvatske’ ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. Film se već prije prikazivanja u hrvatskim kinima ovjenčao s nekoliko nagrada u inozemstvu, od kojih je najjače odjeknuo Grand Prix na međunarodnom filmskom festivalu u Montrealu.