Može li se vaspostaviti satirska drama, jedna od najspecifičnijih grčkih žanrova, sa nepromenljivim hororom satira i grotesknom mešavino apsurdnog i herojskog?
Odgovor uz prevode Sofoklovih Pasa tragača (po prvi put na srpskom jeziku), Euripidovog Kiklopa, pronađite u ovoj knjizi.
Gordan Maričić je kultni pisac i svaka njegova knjiga je garantovano prodata u 500 primeraka, a kupci su u 99% slučajeva – kupkinje, jer on je miljenik žena. Već i sami naslovi njegovih knjiga su zasebna umetnička dostignuća.
Čak i delovi dnevnika, koji čine prvi ciklus ove zbirke, imaju poetski šmek i mogu se čitati kao presme u prozi. Maričićeve pesme karakterišu dve, na prvi pogled protivrečne stvari: paradoksalna i ludička rima, na prvi pogled samo jezički kalambur, i seta, opčinjena smrću. On, naime, voli Cesarića i Branimira Petrovića, i u njegovim pesmama često se peva o travi, onako kako ona izgleda – odozdo...
Maričić ima dva fakulteta, tako da znanje iz onog prvog (FDU) koristi da bi sa svojim studentima helenistike pravio predstave po grčkim tragedijama, koje je uglavnom sam kanonski i preveo.
Maričićevi likovi bi htjeli odrasti na način da ostanu zauvijek mladi. I njima možda naslada i nije najvažnija na svijetu ili barem nije važnija od averzije što je osjećaju spram svijanja gnijezda ili, još gore, spram starenja. Biti slobodan, ali uz nekog vraški privlačnog. Zamjenjenog za nekoga još privlačnijeg. Preko toga su torte emocija. Arhetipske situacije iz filmskih klasika. Kadrovi u kojima je u prvom planu boca. Rečenice od kojih staje dah...
