STRUČNA LITERATURA

Po prvi put, ne samo na hrvatskom jeziku, kroz analizu ero-guro nansensu sadržaja Grgić objašnjava pozadinu strastvenog spoja seksa, nasilja i apsurda u japanskoj tradiciji i suvremenoj kulturnoj proizvodnji. Knjiga predstavlja neka od najvećih umjetničkih, književnih i redateljskih imena japanske povijesti. U njihovu se opusu mogu pronaći žene koje spolno opće s hobotnicama ili zatrudne nakon analnog seksa s čudnovatim kljunašem, kao i parodije na Tolkiena s Frodoyamom kao seksualno frustriranim sumo hrvačem koji postaje prvak zahvaljujući svojim čarobnim tangama. Nedvojbeno, djelo je nezaobilazno za daljnje bavljenje suvremenom japanskom kulturom.

U svojoj dugoj i bogatoj praksi dr. Harold Klawans liječio je ljude s neizmjerno različitim problemima, ali svi se mogu svesti na jednu osnovnu pritužbu: "Doktore«, s mojim mozgom nešto nije u redu!" Špiljska žena zbirka je kliničkih priča velikog neurološkog detektiva, jednako duhovitih koliko i dubokih, o misterijima ljudskog mozga. Pisane su u prvom licu i temelje se na liječničkoj praksi autora, koji na primjerima dijagnosticiranja vlastitih "neobičnih" pacijenata, a iz evolucionističke perspektive, izlaže najzanimljivije aspekte ljudskog moždanog ustroja.

Elementarne oblike moguće je, dakle, čitati u bilo kojem od navedenih interpretativnih ključeva: netko će u njima naći klasičnu studiju o totemističkim vjerovanjima i običajima australskih domorodaca, drugi će pak razabrati jednu opću teoriju o nastanku religijskih osjećaja i vjerskih ustanova, treći će slijediti tragove jednog neobičnog učenja o izvorima pojmovnog mišljenja i osnovnih logičkih kategorija, četvrte će najviše zanimati formalna analiza srodničkih sustava, a ponetko će se možda usredotočiti na teoriju o religiji kao simboličkom sustavu čije značenje valja odgonetnuti ispod sveobuhvatne suprotnosti između svetog i profanog.
(Aljoša Mimica)

Kao sociološka analiza prvobitnih oblika religije i osnovnih elemenata i društvenih funkcija religije, ova knjiga je zanimljiva ne samo sociolozima, teolozima, povjesničarima, etičarima, filozofima i psiholozima, nego i široj čitalačkoj publici.
(Krunoslav Nikodem)

Emile Durkheim (1858-1917) utemeljitelj je francuske sociološke škole. Godine 1893. pokrenuo je Sociološki godišnjak (L'Anee sodologique) kojeg je uređivao do 1913. Njegova glavna djela su: O podjeli društvenoga rada, Pravila sociološke metode, Samoubojstvo, Elementarni oblici religijskog života.

Što sve povezuje vrtne zabave, terorističke ćelije, gene, epidemije, političare, poslovne ljude i Internet? Sve su to mreže. Albert-Laszlo Barabasi, jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za mreže, u ovoj nas knjizi vodi kroz uzbudljivu intelektualnu avanturu u kojoj pokazuje kako su i tako različiti fenomeni ustvari slični kad se misli mrežno.
Kompleksne mreže donose znanstvenu revoluciju novog milenija. Istraživanje mreža, predvođeno Barabasijem i njegovim suradnicima, potaklo je neviđeno zanimanje među biolozima, fizičarima, ekonomistima, informatičarima i sociolozima. Dok Malcolm Gladwell u Točki preokreta, koja govori o sličnoj temi, šarmira čitatelje primjerima, Barabasi dovodi do dubljeg razumijevanja znanosti mreža koja se krije iza ideja stupnjeva odvojenosti, pravila 80/20, i razloga zbog kojeg bogati postaju još bogatiji.


Mreže su posvuda. Internet je mreža kompjutora, mozak je mreža živčanih stanica, a ljudi međusobno komuniciraju kroz mreže odnosa kao što su obitelj, prijatelji ili kolege.
– Net.hr
Barabasi je dao ključan doprinos istraživanju kompleksnih mreža i može pouzdano govoriti o njima, a njegov entuzijazam prožima cijelu knjigu i čini je tako dobrim štivom. U mreži je zanimljiva i informativna: tu je priča o nastanku slavne ideje "šest stupnjeva odvojenosti", prema kojoj u samo pet koraka možete povezati bilo koje dvije osobe, kao i mnoge zabavne pripovijesti o legendardnom matematičaru Paulu Erdosu. Raznovrsne primjene teorije mreže objašnjene su na pravim primjerima: širenje virusa u kompleksnim mrežama izlaže se na slučajevima epidemije side i računalnih virusa. Zbog svega toga, ova će knjiga čitatelja s lakoćom uvući u svoju temu.
– Nature

Barabasi pokazuje kako kompleksne mreže unose novo svjetlo u tako različita područja kao što su fazni prijelazi, epidemija side ili liječenje raka, spajanja velikih korporacija i međunarodne financijske krize. Prava je rijetkost da najveći igrač u stvaranju neke nove teorije uspije predočiti svije uvide tako jasnim jezikom
– Mark Granovetter, Sveučilište Stanford

Knjiga U mreži će vam promijeniti način mišljenja o svim mrežama koje djeluju na naš život.
– New York Times

Bili sociolog, fizičar, poduzetnik, marketinški stručnjak ili jednostavno osoba znatiželjna duha, U mreži je najvažnija knjiga koju možete staviti na popis lektire.
– frontwheeldrive.com


Albert-Laszlo Barabasi je profesor fizike na sveučilištu Notre Dame u SAD-u. Autor je niza ključnih znanstvenih članaka s područja teorije mreža, a cijenjen je kao pisac, predavač, urednik i mentor. Godine 2006. nagrađen je prestižnim odličjem John von Neumann za izvanredna postignuća s područja računarstva, istim onim koje su prije njega dobili i Bill Gates (Microstoft), Louis Gernster (IBM) i Andrew Growe (Intel).

Sadržaj

Prva veza: Uvod Druga veza: Slučajni univerzum Treća veza: Šest stupnjeva odvojenosti Četvrta veza: Mali svjetovi Peta veza: Koncentratori i poveznici Šesta veza: Pravilo 80/20 [PDF] Sedma veza: Bogati postaju bogatiji Osma veza: Einsteinovo nasljeđe Deveta veza: Ahilova peta Deseta veza: Virusi i modni trendovi Jedanaesta veza: Buđenje Interneta Dvanaesta veza: Fragmentirani Web Trinaesta veza: Karta života Četrnaesta veza: Mrežna ekonomija Posljednja veza: Mreža bez pauka Zahvale Bilješke Indeks

Pišući iznimno jasno i pronicavo, Terry Eagleton u svome propitivanju ideje terora crpi iz političkih, filozofijskih, književnih i teologijskih izvora te izvodi njenu genealogiju od antičkoga svijeta do modernog doba. U rasponu od Dionizova kulta, kroz šekspirijansku tragediju te politiku Dantona i Hegela pa do Freudove i Lacanove misli, autor se usput bavi idejom Boga, slobode, nacije, uzvišenog i nesvjesnog. U tom sklopu također propituje problem zla te zaključno poglavlje posvećuje ideji tragične žrtve i žrtvenoga jarca.
Sveti teror, knjiga iz pera jednog od najistaknutijih svjetskih kritičara kulture, provokativno je i radikalno promišljanje jednog od najprečih pitanja našeg vremena.

.

.

Ovo jedinstveno sociološko izdanje, bogato uređeno fotografijama i ilustracijama, po prvi put donosi opširniju obradu specifičnih japanskih subkultura nastajalih od 1960-ih godina do danas, izgrađenih na japanskoj djevojačkoj kulturi onna no ko bunka i kulturnim fenomenima shōjo i kawaii. Putem infantilnosti kao deklarativnog odbijanja odrastanja, ekstremnog naglašavanja stereotipno rodne ženstvenosti i konzumerističko-hedonističke igre, japanske subkulture izražavaju otpor prema dominantnoj japanskoj kulturi utemeljenoj na patrijarhatu i tradicionalnim društvenim obrascima. Mlade djevojke i žene stvaraju i predvode alternativni otpor kroz subkulture, a mladići ih slijede, preuzimajući identitet i karakteristike ženske kulture. Vesela, šarena i nevina atmosfera slatkog kawaii lica japanskih subkultura i njihovog tihog i indirektnog otpora potpuno je drugačija od agresivne i seksualizirane slike zapadnih subkultura, što zbunjuje društvene teoretičare, feministe i potrošače. Jedan od ciljeva knjige sociologinje Martine Križanić jest povezati ove specifične subkulturne fenomene s idejom konstruktivnog i produktivnog feminističkog otpora.

Sociologija je uspješno objasnila brojne makroskopske fenomene društva: strukturalne fenomene kao što su nejednakost školskih šansi, opstojnost magijskih vjerovanja, američka religijska iznimnost, francuska iznimnost „moći ulice“ ili tendencija demokracija i posebno francuske demokracije prema oligarhiji; tendencijske fenomene kao što su sekularizacija religijskih vjerovanja, progresivni nestanak moralnih tabua ili uspostava kulta ljudskih prava; konjunkturne fenomene kao što je raspad i slom sovjetskog imperija izazvan „ratom zvijezda“. Znanstvena sociologija duguje svoje uspjehe postulatu metodološkog individualizma koji smatra da društvene fenomene tvori kombinacija racionalnih individualnih akcija, u kognitivnom smislu riječi. Koristeći intelektualnu autobiografiju koja prikazuje njegove analize u Nejednakosti šansi, Izopačenim učincima društvenog poretka, Logici društvenog, Mjestu nereda, Ispravnom i istinitom, Tocquevilleu danas i Racionalnosti, autor čitatelju nudi šetnju kroz sociologiju kao „analitičku“ ili „eksplikativnu“ znanost.

Kulturna zoologija čitalački je zalogaj i orijentir za nove generacije raspravljača i aktivista na području odnosa životinje i čovjeka, ali i za sve one koji su temelje animalistike i kulturne zoologije stjecali i promišljali proučavajući autorov klasik Životinja i čovjek, knjigu danas kultnog statusa i neizmjerne kulturne i teorijske vrijednosti. Položaj životinje u kulturi i društvu upoznajemo kroz eseje o odnosu životinje i jezika, političke teorije i ideologije, antropomorfizmu, lovu, zoo-vrtovima, industriji hrane, životinjama koje imaju posebna značenja u našoj kulturi, kućnim ljubimcima, odnosu životinje i djeteta, životinjama u filmu, pravnoj regulativi i mnogim drugim važnim temama.

Kao kod rijetko koje knjige koja se objavljuje kod nas, u ovom je slučaju potrebno najprije istaknuti nekoliko činjenica o autoru, jer Kulturna zoologija još jednom potvrđuje njegov nemjerljivi doprinos u polju kojega se tiče ovo djelo. Štoviše, Visković ovom knjigom, kao i svojim prethodnim radovima, ne samo da "daje doprinos" kulturnoj zoologiji, nego je on začetnik kulturne zoologije kod nas, osoba koja je osmislila tu disciplinu, dala joj prve i presudne poticaje, te ostvarila dosad najznačajnije rezultate u tom području. Njegov angažman u velikoj se mjeri ticao upravo animalističke problematike kojoj je posvećena i ova knjiga. Svojim javnim zagovaranjem prava životinja, brojnim člancima o toj problematici i, last but not least, knjigom Životinja i čovjek, Visković je postao ključnom figurom hrvatske animalistike, što je izraz koji objedinjuje i teorijske radove i društveni aktivizam i pravno-političku regulaciju "životinjskih pitanja". Vratimo li se petnaestak godina unatrag, u sredinu 1990-ih, možemo reći da je Viskovićeva autorska radionica bila jedini animalistički relevantan punkt na teorijskoj karti onog doba, a stoga i izvorište domaćeg animalističkog diskursa općenito. Time je inicirao nastanak, razvoj, etabliranje i sa-moosvještavanje domaćeg animalizma, kako na teorijskom, tako i na aktivističkom planu, a i postojeća pravna regulacija tih pitanja uvelike je zasluga njegova teorijskog rada i društvenog angažmana.

- dr. sc. Hrvoje Jurić, iz recenzije

Jezik gena nastao je na temelju popularnih Reithovih predavanja što ih je Steve Jones održao na BBC-u, Jezik gena ostalo je najradije čitanim Jonesovim djelom. Pouzdan je uvod u genetiku, ali i mnogo više: u priču su uključena i antropološka istraživanja kao i kulturna povijest, razvoj jezika, odnos prezimena i gena, spolna selekcija, genetički inženjering i mnoge druge teme. Autor nudi iznimno profinjen i neobično suvremen pogled na neka od vječnih pjtanja čovječanstva: što smo, što smo bili, i što ćemo možda postati. Knjiga je osvojila Aventis, najprestižniju svjetsku nagradu za znanstvenu prozu. Steve Jones je profesor genetike na londonskom University Collegeu i pročelnik laboratorija Francis Glaton. Ono što je u teorijskoj fizici Stephen Hawking, u genetici je Steve Jones: autor je BBC-ove serije "U krvi" i pisac niza popularnih knjiga - u hrvatskom prijevodu dosad su izašle Genetika za početnike i Y - Porijeklo muškarca.

Y – Porijeklo muškarca najnovija je knjiga slavnog britanskog genetičara Stevea Jonesa, i u nas poznatog iz BBC-ove serije U krvi. Jones je sjajan pisac sa suptilnim smislom za humor, a u ovoj knjizi nas upoznaje s prirodom muškosti. A ona, za nas laike, krije podosta iznenađenja. Čisto genetički gledano, muškarci su svojevrsna greška prirode, nastala malom izmjenom na ženskom genskom kodu. Mi smo, pokazuje Jones, tek paraziti na ženama i služimo im jedino kao sredstvo za postizanje genetičke raznovrsnosti.

Između ostalog, Jones u ovoj knjizi razmatra što u biološkom smislu muškost uopće znači, i uspoređuje različite evolucijske strategije kojima se u prirodi služe mužjaci i ženke. U društvenom smislu, Jones uspoređuje fizička, socijalna i ekonomska ulaganja i dobiti od podizanja muške, odnosno ženske djece u različitim zemljama i kulturama. “Muška ljubav” možda “počinje kao kemija, ali završava na fizici, kao usklađeni rad pumpi, ventila i tekućina”. Jones prikazuje mehanizam erekcije i objašnjava što se događa kad on zataji (i što po tom pitanju čine lijekovi poput Viagre i druga pomagala).

Y je bezobrazno dobar! Ključna knjiga u svakom smislu.
– Richard Wrangham, antropolog, Sveučilište Harvard

Znanost kaže ono što smo cijelo vrijeme znali: budućnost je na ženama.
– The Observer

Kulturna povijest jednoga tjelesnog organa. Kakva smiješna i banalna tema, mogao bi netko pomisliti. No, prema autoru ove knjige, koji se među rijetkima ohrabrio pozabaviti njome, a onda u tome i maestralno uspio, ona je sve samo ne takva. Povijest penisa, a pogotovo ona »kulturna«, ne mora biti ni neozbiljna ni izmišljena, a niti previše obična ili svakodnevna. Da je moguće napisati takvu, jednostavnu a opet ne, na bilo koji način, vulgarnu povijest jednoga spolnog organa, i ne zapasti u jednostranost u korištenju izvora, pitanjima političke korektnosti ili, uopće, relevantnosti jedne takve perspektive, svjedoči ova knjiga. Za one koji očekuju ženomrzačku priču, autor je nije zamislio kao povijest svijeta kakvim su ga stvarali muškarci već kao povijest jednoga suptilnog fenomena koji je kroz dvije tisuće godina, najmanje od antičkog doba do danas, balansirao između nagona i strasti te moći i statusa. Kulturnu matricu Zapada koja se isplela kroz tu povijest i sva ona naša svakodnevna znanja i mnijenja, autor je elegantno preveo u štivo u kojemu ćemo prepoznati i neke aktualne rasprave, i koje će nas svojim pristupom ohrabrivati, no u ponekim aspektima i zabrinuti. Evo zašto.
Čitajući što su ljudi prije kojih tisuću ili nekoliko stotina godina mislili, trpjeli od drugih ili činili drugima, na koje su im načine bile ograničavane slobode i privatnost te do koje mjere su životi pojedinaca bili tek nevidljivo tkanje stvarnosti ili barem njezine službene interpretacije, veselimo se što je to »samo« povijest. Da smo rođeni kao Anna Pappenheimer s čijom pričom autor započinje knjigu, spalili bi nas na lomači zbog općenja s đavoljim penisom, a tako je bilo, doslovno ili simbolički, i u velikom dijelu ostatka povijesti. Duga stoljeća pokušavanja razumijevanja moći penisa, u kojima je bio ili deificiran ili demoniziran, svoje smirenje našla su u otkrivanju anatomije penisa nakon čega dolazi do posvjetovljavanja, ali i nove ideologizacije penisa – mjerilo ga se u svrhu dokazivanja manje vrijednosti nekih rasa ili vjeroispovijesti te ga se psihoanaliziralo. Naposljetku, kroz feminističku teoriju penis je politiziran pa i, uz malu pomoć pionirskih istraživanja seksualnosti, »ukinut« kao centar užitka i svijeta. Nakon desetljeća »preodgajanja« i redefiniranja spolnih uloga, koja su krenula od »otkrivanja« ženske seksualnosti a završavala u katkad nejasnim definicijama ženske emancipacije, dolazi naša aktualna povijest ili, kako autor kaže, zadnje i možda konačno poglavlje kulturne povijesti penisa. Avanturiste bi ona mogla obeshrabriti jer, nakon stoljećâ previranja i promjena statusa, penis kao da postaje tek medicinsko pitanje, predmet bavljenja farmaceutskih kompanija i tržišta. No s povijesnim nasljeđem koje imamo, i mješavinom kulturnih i tradicijskih obrazaca spolnosti kojoj još uvijek svjedočimo, zanimanje za penis kao kulturno pitanje neće nam moći splasnuti. Vodič koji imamo u rukama, koji se može čitati i kao svojevrsna povijest zapadne kulture i povijest muške, ali i ženske, seksualnosti, svojom informativnošću, autorovim zdravim humorom i intelektualnom potencijom moći će nam biti prva u nizu inspiracija.

David M. Friedman novinar je, živi u New Yorku. Pisao je za Esquire, Rolling Stone, Vogue, The Village Voice, GQ i brojne druge časopise. Izvještavao je za Newsday i Philadelphia Daily News.