Književnik u egzilu, večiti izbeglica, Semezdin Mehmedinović se 2019. godine, posle više od dve decenije života u Sjedinjenim Američkim Državama, vratio u Sarajevo i napisao svoju prvu povratničku knjigu. „Svaka je prošlost beskonačna“, piše autor u ovoj žanrovski gotovo neodredivoj knjizi koja premošćuje kontinente i razdoblja, u kojoj dotičemo osamdesete godina dvadesetog veka, rat u Sarajevu, putujemo po dalekoj Americi i – vraćamo se u Sarajevo.
Po povratku u sarajevski stan pisac primećuje da su sve knjige koje zatiče na policama objavljene do 1992. godine, pa se tako mala biblioteka – gotovo kao i ceo grad, u kojem su tragovi rata još vidljivi – pretvara u vremensku kapsulu. A Amerika danas? „Sjedinjene Američke Države postale su upravo onakve kakve su bile države iz kojih se nekada bježalo u Sjedinjene Američke Države.“
Bilo da je reč o susretu s Markesom u jednom kafiću u Džordžtaunu ili sa gospođom Minkom, u čijoj biblioteci otkriva jednu posvetu iz koje se može zaključiti da je gospođa imala sasvim poseban odnos s Ivom Andrićem – ove duboko intimne priče, crtice, memoarski, dnevnički zapisi, začinjeni piščevim crtežima i ponekom fotografijom, otkrivaju nam pripovedača koji briljantno uočava naizgled nevažne detalje, i malene događaje i prizore pretače u lirske medaljone.
„Kako ne voljeti pisca kojemu kiša, kad pada ukoso, pada u kurzivu, i koji mašta o nabavi kera kojemu bi nadjenuo ime Keruak?“ – Ivica Ivanišević
