Dok stojimo Na pragu Jovaninog romana, pred nama se otvaraju vrata iza kojih će nam biti ispripovijedana priča o vremenima kada je čovjek stajao na ivici bezdana, ali i kada je pogledao u oči drugome čovjeku i uprkos svemu – volio. U takvim okolnostima, nastalim iz iskustva rata i raspada sistema, srećemo jednu od najmoćnijih tema – ljubav kao otpor, ljubav kao čin. Ta ljubav, često zabranjena, razapeta između dvije strane, postaje nešto više od osjećanja – postaje svjedočanstvo da je moguće ostati čovjek kad čovječnosti nedostaje.
