Nagrada „Petar Kočić“.
Izopačavanje svesti i ljudskosti u vreme ideološkog jednoumlja 50-ih godina u Jugoslaviji poprima u romanu Zlotvori monstruozne razmere u liku golootočkog upravnika Jove Veselinovića, Karađoza poratnog socijalizma. Kao što je u Petrijinom vencu stvorio neodoljiv portret namučene i mudre Petrije, tako je u Zlotvorima, još jednom svom remek-delu, Dragoslav Mihailović dao upečatljiv portret dželata našeg doba – tiranina ideološkog prevaspitavanja i egzekutora u ime diktatorske vlasti.
„Temu čovekovog posrtanja u burnim istorijskim zbivanjima i sukobima oko Rezolucije Informbiroa Mihailović je u romanu Zlotvori direktnije zahvatio kao autobiografsku temu i kao pitanje o psihološkom profilu i sudbinama golootočkih batinaša i ubica.“ Ljubiša Jeremić
„Joža (Josip Broz), Đido (Milovan Đilas), Leka (Aleksandar Ranković), Ćeća (Svetislav Stefanović), Kapa (Jovo Kapičić) i brojni drugi likovi u romanu Zlotvori familijarizacijom njihovog pravog imena degradiraju se iz istorijske u fikcionalnu sferu. Ali to funkcioniše samo u ravni prikazivanja njihovih karakteroloških, premda i stvarno prepoznatljivih osobina ili situacija… Dragoslav Mihailović ne optužuje, ne okrivljuje; on pripovijeda. Kao i svako drugo pričanje, i ono je relativizovanje svega što čovjeku pripada, kao jedna vrsta upozorenja svima nama kako je najnužnija zapitanost nad vlastitom odgovornošću.“ Mladen Šukalo
