Priča romana prati život jedne mlade devojke, Novosađanke, koja se bori da, suočivši se sa sobom, prvim i drugim JA, ulogom majke i obične žene, svojom porodicom, prijateljima, dobrim i lošim izborima, donese prave odluke u životu. One, čiji se izdanci ponekad nalaze na dnu našeg srca, neosvešćeni. Radnja romana orijentisana je kako na unutrašnje borbe samih likova, tako i ambijentalno na grad Novi Sad i njegovu kulturu, kao i na celokupnu našu zemlju u opisima.
Prvi roman autorke Ksenije Ćaćić, pod nazivom ""Dodir odaje"", štampan je decembra 2018.godine i do sada je prodat u četiri tiraža i od tada njegova popularnost samo raste, kako u regionu, tako i šire.
Glavna junakinja romana se, zajedno sa čitaocima, koji budnog oka prate njene korake, prosuđuju njenu introspekciju, pravdaju je ili osuđuju, suočava sa nekim suštinskim životnim pitanjima – Šta kada je kasno, i kada se više ništa ne može učiniti osim prihvatanja, da li pratiti svoje srce ili glavu, verovati svojoj čakri, ili je ipak razum taj čiji putevi dolaze do onih pravih odredišta, koja se, prema njenim razmišljanjima, ne nalaze u prostorima, već u ljudima. U nama. Koliko mi zapravo poznajemo sebe i svoje granice, koja je cena ispunjenja naše želje i da li smo, na kraju krajeva, spremni da tu cenu platimo? I kulminativno, da li je žena u nama i dalje važna, nakon što postanemo nešto toliko veliko kao što je – majka? Sa svim tim pitanjima bori se jedna nomadska duša zarobljena u telu odvažne ponosne junakinje Ane Rudić, prolazeći kroz ista ili slična iskušenja kakva su se, veruje autorka, dogodila počesto i svima nama, običnim grešnim ljudima. “Ko je bez greha, neka prvi baci kamen.”
Prema rečima recenzenta romana Milutina Ž. Pavlova carska Rusija je sa svom njenom grofovskom i oficirskom elitom Tolstojevom rukom krokirala Anu Karenjinu, kao što će Srbija, s genskim korenima književnog ustrojstva XX veka zaći u XXI vek sa usloženom umnom gestom Ane Rudić, bez ubrzanog voza u prolazu.
A na čitaocima je da donesu krajnji sud… Da li Ana treba da se usudi, ili možda ipak - NE?
