OBILATNOST

Ni ne znamo više koje je ovo iznenađenje po redu koje nam stiže od Gojka Tešića, ovoga puta koautorski sa kćerkom Ivom Tešić. Obasuli su nas priređivači onim više od dadaizma, koliko obilato, još više OBILATNO. Odavno smo, kako kultura, umorni, ostareli, sve više teški i spori, često mišljenja da su pisci iz prošlosti zaokruženi i priređivački i hermeneutički, apatični toliko da smo pristali na to da ni ne pomislimo čega još ima neobjavljenog, nesabranog, negledanog. Apatični i melanholični toliko da nam novo, pronalazak sve više smetaju, jer otkriće zahteva i budnost duha i volju za promenom, i spremnost na rizik. A onda nas takve zatekne ovakva knjiga koju su priredila dva „nemirana duha“, u kojoj se raskriva ne samo onaj koga znamo nego jedan drugi Dragan Aleksić, i pred nas se postavljaju i pojedini tekstovi za koje nismo znali. OBILATNOST je prava riznica Aleksićeve poezije, proze, eseja, kritika, članaka, književnih razgovora, hronikalnih zapisa, koja svedoči o i više nego razuđenom Aleksićevom opusu, kao što „svedoči o stvaraocu koji u svakoj formi, ipak, donosi izvesnu novinu“. Iznanađeni ovakvim bogatstvom, ovakvim darom, „novinom“, ovako retkim izdavačkim poduhvatom, priređivači nam ne daju da ostanemo time i zadovoljeni nego nam najavljuju da je ovo tek prva od četiri knjige odabranih dela Dragana Aleksića. Ostajući, dakle, u iščekivanju, makar znamo da će do nas doći još tri knjige. A šta je sa onim što će posle toga doći, što još ne znamo? To Tešići znaju, a nas će samo i opet – po ko zna koji put, kao i ovaj put – i više nego prijatno i OBILATNO iznenaditi. Prof. dr Dragan Bošković Prva knjiga sabranih spisa Dragana Aleksića, Obilatnost, pruža obilje tekstova koji se po prvi put nalaze pred širim čitalačkim krugom. U njoj ćemo, njenog protagonistu, Dragana Aleksića, osnivača srpskog dadaizma, moći da sagledamo kao polivalentnu ličnost, kao pravog multiklasa, koji je u periodu između dva svetska rata izuzetno vešto balansirao između beletristike i publicistike. Čitajući do sada neobjavljene kritičarske tekstove sa vrcavim pamfletističkim primesama, dobićemo novi pogled na srpsku međuratnu književnost. U tom smislu, od posebne važnosti su i tekstovi-svedočanstva o Aleksićevim književnim prijateljstvima sa I. Vojnovićem, B.Tokinom, S. Krakovim i drugim književnim akterima. Delujući kao vezni igrač u književnim poljima Kraljevine Jugoslavije, on je kroz uporedne prikaze žanra u razvoju – putopisa (R.Petrović, M. Crnjanski), kroz podršku prevodilaštvu (N. Jovanović), koje je zbog autorskih prava bilo u ozbiljnoj krizi, pokazao da je bio pionirska i više nego značajna figura srpske književnosti. Stoga ova knjiga predstavlja uvod u zasluženu, konačnu, zaokruženu, višestruku demarginalizaciju Dragana Aleksića. dr Vladimir B. Perić