Tako sam jednom, kada mi je to trebalo, izmislio i "slobodne duhove", kojima je posvećena ova setno-smela knjiga s naslovom Ljudsko, suviše ljudsko: takvih „slobodnih duhova" nema, i nije ih bilo - ali, kao Što sam rekao, oni su mi tada bili potrebni da bih ostao raspoložen usred svih nevolja (bolesti, usamljenosti, tuđine, acedije, nerada): bili su mi potrebni kao hrabri drugovi i dobri poznanici s kojima pričaš i smeješ se kada ti je do priče i smeha, i koje šalješ do đavola kada su dosadni - bili su mi potrebni kao zamena za prijatelje koje nisam imao. Da bi takvi slobodni duhovi mogli jednoga dana postojan, da će naša Evropa među svojim sutrašnjim i prekosutrašnjim sinovima imati takve bodre i smele momke, fizički prisutne i opipljive, a ne, kao u mom slučaju, samo fantomi i pu-stinjačka fantasmagorija: ja bih voleo da najmanje sumnjam u to. Već vidim kako oni dolaze, polako, polako; i možda ću ubrzati njihov dolazak ako unapred opišem u čemu vidim uslove i puteve njihovog dolaska?
| Karakteristika |
Iznos |
| Kategorija |
FILOZOFIJA
|
| Autor |
Fridrih Niče
|
| Težina specifikacija |
0.5 kg |
| Izdavač |
FEDON |
| Pismo |
Latinica |
| Povez |
Tvrd |
| Strana | 581 |
| Godina | 2012 |
