Knjiga “Jugoslavija u Hrvatskoj” predstavlja autorovo žaljenje za propuštenim prilikama, nemogućem svetu u kome bi Mostar i Vukovar ostali netaknuti, a Srebrenica se nikada ne bi desila, nikakve žrtve ne bi ni bilo. Autor u knjizi poziva na dijalog čak ikad je kategoričan u svojim stavovima jer demokratska kultura
sučeljavanjarazličitosti nije licemjerni ritual, već beskompromisni sraz argumenata,nemoguć bez slobode govora i građanske hrabrosti.
Središnje pitanje na koje će ova knjiga pokušati odgovoriti je zbog čega je i kako došlo do toga da Jugoslavija u Hrvatskoj od sinonima za euforiju iz 1918., postane sinonim za tabu i autocenzuru 2018., u boljem slučaju, ili za psovku u gorem. Knjiga nastaje i zbog iskrene indignacije trenutkom u kojem živimo, a koji je takav da se Dragan Markovina sasvim ozbiljno, i to s najviših pozicija vlasti, vode rasprave o karakteru sudionika Drugog svjetskog rata, osnivaju povjerenstva koja bi navodno trebala donijeti pravorijek o dopustivosti ustaškog pozdrava i u kojem se putem formule o jednakom odmaku od dva totalitarizma, pokušavaju pod isti nazivnik svesti ustaška kvislinška država i partizanski pokret te razdoblje socijalizma.
