Grad, psihobiografija Stefana Uroša IV Dušana Nemanjića, predstavlja neku vrstu podvižništva, upravo napor potrage za Duhom istorije, koji se krije medju tumulusima i apsidama nekropola, medju zapisima na belinama knjiga, povelja i stenopisa.
To je neka vrsta nevidljivog, ali nesumnjivo postojećeg paralelnog sveta u kome žive i umiru stvarni ljudi sa svojim porodicama, prijateljima i neprijateljima, sa svojim ljubavima i mržnjama, strahovima, opsesijama, osujećenjima i ostvarenjima, dubokim potištenostima, ushićenjima i egzaltacijama.
... izdajnička strast koju autor nastoji da prikrije, fascinacija likovima i vremenom, i intelektalna intuicija koja se spontano nameće, oplemenju ravnodušnost istoriografije i hladnu aroganciju psihologije, dajući tekstu drugu dimenziju.
