Miloševićeva selektorska ponuda u antologiji novijega srpskog pjesništva "Iz muzeja šumova", uz vrlo instruktivan predgovor koji uspijeva obuhvatiti tekst i kontekst, odgovorno i kompetentno nastoji, s jedne strane, antagonirati autore stasale krajem osamdesetih i početkom devedesetih 20. stoljeća kroza njihova pjesnička oprimjerenja, njihove poetske ideologije, a s druge doznačiti refleks jake društvene zbilje na njihov tekst, što dakako važi i obratno.