Skoro pola milenija, Osmanlije su upravljali jednim od najraznolikijih carstava u historiji. Ovo polietničko i multireligijsko društvo je začuđujuće dobro funkcionisalo. Muslimani, kršćani i Jevreji su jedni uz druge izvršavali svoje vjerske dužnosti i izučavali nauku obogaćujući tako svoje međusobno različite kulture.
Svi podanici ovog Carstva imali su, u različitom obimu, otvorena vrata za napredak i uspjeh. U vrijeme svog vrhunca, Osmanlije su stvorili društvo koje je omogućilo veliki stepen regionalne autonomije, ali je u isto vrijeme postojala fiskalno održiva i vojno jaka centralna vlast sa izrazito velikim finansijama. Osmansko carstvo je klasični primjer pluralnog društva.
Uz sve svoje mahane, pluralna društva su uistinu omogućila različitim zajednicama ljudi da žive zajedno uz minimalan broj krvoprolića. Takva društva su ostvarila veliki uspjeh na tom polju, ako ih uporedimo sa nacionalnim državama koje su ih naslijedile. Posljednjih godina, naučnici su se posvetili izučavanju etniciteta i etnički raznolikih država potaknuti saznanjem o brojnim etničkim sukobima.
Nažalost, većina ovih studija je historijski i geografski ograničena. One se rijetko osvrću na islamski svijet, uprkos činjenici da je jedna od najtrajnijih multietničkih država bilo posljednje islamsko, odnosno Osmansko carstvo. Upravo ova istraživanja nastoje odgovoriti ovim potrebama.
