RELIGIJA I TEOLOGIJA

Teorija ciljeva Šerijata je, bez sumnje, ukorijenjena u tekstualnim normama Kurana i Sunneta, ali za njima se često traga i u okviru opće filozofije i ciljeva tih propisa, često iza samoga teksta. Fokus nije toliko na riječima i rečenicama teksta koliko na cilju i intenciji koji se zagovaraju i koji su podržani. Poredeći pravnu teoriju izvora iz uul al-fiqha, maqaid aš-šaria nisu opterećeni metodičkim tehnikalijama, niti literalističkim čitanjem teksta.

Mohammad Hashim Kamali


Ciljevi i intencije Šerijata objašnjavaju mudrost koja stoji iza propisa, kao što je podupiranje društvene kohezije, što je jedna od mudrosti koja stoji iza davanja zekata, dobročinstva prema komšijama i pozdravljanja ljudi selamom… Pristup utemeljen na konceptu maqa?ida posmatra pravne probleme na višem stadiju poimanja, i shodno tome, prevazilazi (povijesno) razilaženje između islamskih pravnih škola te podstiče naročito potrebnu kulturu pomirenja i mirne koegzistencije.

Jasser Auda

Već dugo vremena ne postoji ozbiljno promišljanje islama. Muslimani se udobno oslanjaju, odnosno vraćaju na stara tumačenja islama isuviše dugo.

Transformacija islama u političku ideologiju utemeljenu u državi ne samo da ga lišava svakog moralnog i etičkog sadržaja nego taj čin većinu muslimanske povijesti pretvara u neislamsku. Isto tako, kada neki islamisti ponovno otkrivaju “zlatnu prošlost”, oni to čine s ciljem da omalovaže sadašnjost i narugaju se budućnosti.

Intelektualci su tek grupa ljudi u bilo kojem društvu koji, za razliku, od stučnjaka i profesionalaca, sistemski i konstantno pokušavaju sagledati stvari u jednoj široj perspektivi, u pogledu njihovih međusobnih odnosa, interakcije ali i u pogledu njihovog totaliteta. Upravo zbog ovoga intelektualci uvijek bivaju na čelu novog mišljenja i novih sinteza.

Kada se ishod kontradikcije, složenost i haos spoje s ubrzanim promjenama, jedini izvjestan ishod je – neizvjesnost. U normalnim vremenima malo toga je neizvjesno i time se da upravljati. Ali, u postnormalnim vremenima nesigurnost je u središtu svega.

Zijaudin Sardar je jedan od najznačajnijih mislilaca današnjice čije polje interesovanja uključuje studije budućnosti, filozofiju znanja i nauke, kulturološke studije i muslimansko mišljenje. Zijaudin Sardar je dosada objavio ili priredio, sam ili u koautorstvu, preko 35 veoma zapaženih knjiga, među kojima se izdvajaju: The Future of Muslim Civilisation (1979), Islamic Futures: The Shape of Ideas to Come (1985), Postmodernism and the Other (1998), Orientalism (1999), Why Do People Hate America? (2002). Britanski časopis Prospect svrstao ga je u 100 najvažnijih javnih intelektualaca Velike Britanije.

Skoro pola milenija, Osmanlije su upravljali jednim od najraznolikijih carstava u historiji. Ovo polietničko i multireligijsko društvo je začuđujuće dobro funkcionisalo. Muslimani, kršćani i Jevreji su jedni uz druge izvršavali svoje vjerske dužnosti i izučavali nauku obogaćujući tako svoje međusobno različite kulture.

Svi podanici ovog Carstva imali su, u različitom obimu, otvorena vrata za napredak i uspjeh. U vrijeme svog vrhunca, Osmanlije su stvorili društvo koje je omogućilo veliki stepen regionalne autonomije, ali je u isto vrijeme postojala fiskalno održiva i vojno jaka centralna vlast sa izrazito velikim finansijama. Osmansko carstvo je klasični primjer pluralnog društva.

Uz sve svoje mahane, pluralna društva su uistinu omogućila različitim zajednicama ljudi da žive zajedno uz minimalan broj krvoprolića. Takva društva su ostvarila veliki uspjeh na tom polju, ako ih uporedimo sa nacionalnim državama koje su ih naslijedile. Posljednjih godina, naučnici su se posvetili izučavanju etniciteta i etnički raznolikih država potaknuti saznanjem o brojnim etničkim sukobima.

Nažalost, većina ovih studija je historijski i geografski ograničena. One se rijetko osvrću na islamski svijet, uprkos činjenici da je jedna od najtrajnijih multietničkih država bilo posljednje islamsko, odnosno Osmansko carstvo. Upravo ova istraživanja nastoje odgovoriti ovim potrebama.