SAVREMENI ROMAN

UŽI IZBOR ZA NEMAČKU KNJIŽEVNU NAGRADU (2021)
UŽI IZBOR ZA ŠVAJCARSKU KNJIŽEVNU NAGRADU (2021)
ŠIRI IZBOR ZA MEĐUNARODNU BUKER NAGRADU (2025)
THE TIMES, FINANCIAL TIMES: NAJBOLJE KNJIGE 2024. GODINE

Prodorno remek-delo o samopreispitivanju i suočavanju sa problematičnom prošlošću. Evrotreš je „road trip” roman o odnosu majke i sina, o novcu koji ne donosi razrešenje i o problematičnoj prošlosti koja se uporno vraća.

„Evrotreš” počinje u Cirihu, gde se Kristijan vraća kako bi preuzeo brigu o svojoj osamdesetogodišnjoj majci nakon njenog otpusta iz psihijatrijske ustanove. Njihov odnos je zamršen i nestabilan, a dodatno ga određuje porodična prošlost – deda koji je bio blisko povezan s nacističkim režimom. Njih dvoje potom kreću na put iznajmljenim taksijem kroz Švajcarsku, noseći sa sobom majčino bogatstvo koje usput pokušavaju da podele nepoznatim ljudima, ali bogatstvo takvih razmera teško je proćerdati. Istovremeno uznemirujuć, nemilosrdno duhovit i dirljiv, „Evrotreš” donosi tragikomičnu priču o savremenoj kulturi – priču koja nam pokazuje pisca na vrhuncu njegove pronicljivosti i moći zapažanja.
Zapanjujuće i hipnotišuće. — Karl Uve Knausgor

Majstor lepih rečenica čija elegancija prikriva jezu. — Danijel Kelman

Istovremeno duhovit i surov, pun trenutaka koji će vas iznenaditi spojem patosa i ironije do te mere da vam zastane dah. — Kris Li

Razigrana priča o pomirenju koja nikada ne sklizne u patetiku – roman koji čitaoci ne bi trebalo da propuste. — Publishers Weekly

Najznačajniji pisac svoje generacije na nemačkom jeziku. — Džošua Koen

Kratko, duhovito i razorno. — Wall Street Journal

Kada dvadesetdvogodišnja au pair devojka Melani uđe jednog četvrtka u luksuznu kuću u četvrti Armentija u Vitoriji, zatiče prizor koji će potresti celu zemlju. U spavaćoj sobi pronalazi blizance o kojima brine kako nepomično leže, dok njihova majka sedi mirno pored kreveta.

U leto 1986. godine, u jeku štrajkova i bujanja tačerizma, u malom škotskom gradu, Džejms i Tali započinju blistavo prijateljstvo obeleženo muzikom, filmovima i buntovničkim duhom. Škola je završena, a oni, puni ideala, srljaju ka vrhuncu svoje mladosti: čarobnom vikendu u Mančesteru, epicentru svega što ih inspiriše u radničkoj Britaniji.

Trideset godina kasnije, zazvoni telefon. Tali ima vest – koja primorava dugogodišnje prijatelje da se suoče sa sopstvenom smrtnošću. Roman „Vodeni cvetovi” spomenik je mladalačkim euforijama i tragediji svakodnevice.

Nezaboravan roman o odrastanju koji prerasta u duboku meditaciju o životu, smrti i prijateljstvu koje traje celog života.

Prekrasna oda izgubljenoj mladosti i muškom prijateljstvu.
— Daglas Stjuart

Divno i nostalgično putovanje kroz tinejdžersko prijateljstvo… dirljiv portret jednog perioda i jednog odnosa.
— Daily Telegraph

Nezaboravno. -— Kolm Toubin

Ronja živi u Oslu, sa ocem i starijom sestrom Melisom. Božić je pred vratima, a njihov otac ostaje bez posla. Kada Ronja, uz malu pomoć školskog domara, pomogne ocu da dobije posao prodavca božićnih jelki, čini se da im se sreća napokon osmehnula. Frižider je pun, a otac se vraća kući nasmejan, prekriven iglicama jele.

Ali Zvezdana kapija, lokalna kafana, ima neodoljivu privlačnost i otac ubrzo napušta svoje obaveze. Devojčice odluče da preuzmu njegovo mesto, kako bi sebi obezbedile Božić o kakvom su oduvek sanjale. Tokom retkih pauza, u mraku norveškog decembra, sanjaju o svetlijem mestu punom dobrote i obilja – i otkrivaju da na svetu postoje ljudi koji bi im mogli pomoći. „Zvezdana kapija”, nežna priča o sestrinstvu i verovanju u dobrotu, odmah je proglašena čudesnim, modernim klasikom.

Fantastična priča u duhu H. K. Andersena i Astrid Lindgren koja se s pravom svrstava u sami vrh nordijske književnosti. – Fri Fagbevegelse

Čista božićna magija. – Dagbladet

Dirljiva priča, izuzetno lepo ispričana, koja će zasigurno dotaći srca brojnih čitalaca. – Daglas Stjuart

Blistava moderna bajka o teškoćama i hrabrosti, o dvema sestrama koje ne gube nadu. – Lili King

Naizgled jednostavna, naizgled nevina… Pročita se u jednom dahu, a ostaje u srcu. – Kler Mesud

Norveška božićna priča koja je poput savremene verzije Andersenove „Devojčice sa šibicama” (budite spremni na suze). Savršen poklon za Božić. – Dua Lipa, Service 95

Ako su vam se dopali „Čovek po imenu Uve” ili proza Kler Kigan, roman Ingvil H. Rishej pravi je izbor za vas – jedna od onih naizgled jednostavnih knjiga prepunih emocija i značenja. – Country & Town House

Ovaj nežni roman čini upravo ono što obećava – sija snažno uprkos tami. – Oprah’s Favorite Things

Sanjolika, potresna i iskrena priča koja priziva Andersenovu „Devojčicu sa šibicama”. – Merkur

Dirljiva i emotivna, vraća istinski osećaj božićnog duha.- Vogue

ROMAN KULTNOG AUTORA PROGLAŠENOG NOVINAROM 20. VEKA


Intimna knjiga o ludilu i gubitku. Kapušćinjski beleži kolaps Angole 1975, osvajanje nezavisnosti i građanski rat, pokazujući retku sposobnost da ogromnim političkim događajima podari ljudskost i lični pripovedački pečat.Godine 1975. Angola je tonula u potpuni haos. Svi koji su mogli pakovali su sanduke i očajnički pokušavali da napuste tu opkoljenu koloniju. Kapušćinjski je, međutim, krenuo u suprotnom smeru — iz udobnosti Lisabona, zaputio se prema Luandi, nekada poznatoj kao „Rio de Žaneiro Afrike”, sada zahvaćenoj potpunim rasulom. Angola, viševekovna portugalska kolonija, isprva zemlja robova, kasnije zemlja rudnika i plantaža, generacijama siromašnih Portugalaca bila je obećana zemlja. Nakon sloma fašističke diktature u Portugalu, naglo su prekinute veze s Angolom, što je pokrenulo katastrofu — građanski rat koji je u istoriji ostao upamćen kao jedan od najdužih. Kapušćinjski se našao u središtu te drame, putujući kroz zemlju prepunu improvizovanih kontrolnih punktova, gde je pogrešna reč mogla koštati života. Beležio je utiske o mladim vojnicima iz Kube, Angole, Južne Afrike i Portugala koji su se borili u maglovitom ratu globalnih posledica i ispisivao stranice o osebujnoj brutalnosti zemlje koja je bila iznenađena i razdeljena tek stečenom slobodom.

Izuzetan spoj novinarstva i umetnosti omogućava nam da se približimo onome što Kapušćinjski naziva neizrecivom istinskom slikom rata.

— Salman Ruždi

Apsolutni klasik i pravi primer poljske škole reportaže.

— Januš R. Kovalčik

Potpuno fascinantna knjiga — ispunjena suptilnim istinama i prikrivenim uvidima.

— The New York Times Book Review

Njegove vrline su stil i dar za priče koje u jednoj savršeno oblikovanoj slici sažimaju čitave svetove.

— The Washington Post

Stil Kapušćinjskog poseduje snagu i viziju prave književnosti.

— The Boston Globe

Uprkos uverenju da se „slika rata ne može preneti”, Kapušćinjski je upravo to učinio – i to odlično.

— Newsweek

Žena iz El-Eja vodi nas u Los Anđeles šezdesetih i sedamdesetih – grad sunca, filma, glamura i usamljenosti. Dve žene, Sofi i Lola, nalaze se na različitim stranama tog blistavog pejzaža. Jedna se priseća sopstvenog dolaska u El-Ej i zlatnih dana Holivuda, druga pokušava da pronađe svoje mesto u svetu koji stalno traži da budeš neko drugi. Žena iz El-Eja je istovremeno roman o odrastanju i odustajanju, o ženama koje kroz niz ljubavnih i životnih epizoda traže sopstveni glas. Babic piše kao da se smeje svakom pokušaju da se El-Ej shvati suviše ozbiljno — i upravo u tom smehu leži njena istina.


Džim Morison je napisao pesmu o njoj, a sa Marselom Dišanom igrala je šah potpuno naga – ali njene knjige su osigurale da reputacija Iv Babic potraje.

— The Guardian

Babic piše duhovito i jasno – i uvek, baš uvek, sa mnogo srca.

— Elizabet Dej

Iv Babic… čita se kao Nora Efron kroz prizmu Džoun Didion, samo sa više žudnje, droge i tekile.

— The New York Times

Los Anđeles u svom najčistijem, najidealizovanijem obliku.

— Vanity Fair

Sirovo, glamurozno, toksično i zavodljivo opijajuće.

— The New York Times

Iv Babic je za prozu ono što je Čet Bejker za džez.

— Vanity Fair

Babic piše jedinstveno, ali ako bismo tražili nekog sličnog, onda bi to bila Nora Efron, kada bi pisala pesme za Lanu del Rej.

— Dejzi Bjukenen

Tačnost i osećajnost s kojom ocrtava Los Anđeles donose osveženje kalifornijskoj književnosti.

— Lari Mekmartri

Babic je ostvarila onaj američki ideal: umetnost koja ostaje ležerna, zadržava svoju hladnokrvnost i toliko je prijemčiva da se može pomešati sa običnom zabavom. To je tradicija kojoj pripadaju Djuk Elington, Fred Aster, i podrazumeva se, Merilin Monro.

— Lili Anolik

ROMAN KULTNE AMERIČKE AUTORKE

Žena iz El-Eja vodi nas u Los Anđeles šezdesetih i sedamdesetih – grad sunca, filma, glamura i usamljenosti. Dve žene, Sofi i Lola, nalaze se na različitim stranama tog blistavog pejzaža. Jedna se priseća sopstvenog dolaska u El-Ej i zlatnih dana Holivuda, druga pokušava da pronađe svoje mesto u svetu koji stalno traži da budeš neko drugi.

Žena iz El-Eja je istovremeno roman o odrastanju i odustajanju, o ženama koje kroz niz ljubavnih i životnih epizoda traže sopstveni glas. Babic piše kao da se smeje svakom pokušaju da se El-Ej shvati suviše ozbiljno — i upravo u tom smehu leži njena istina.

Džim Morison je napisao pesmu o njoj, a sa Marselom Dišanom igrala je šah potpuno naga – ali njene knjige su osigurale da reputacija Iv Babic potraje.

— The Guardian

Babic piše duhovito i jasno – i uvek, baš uvek, sa mnogo srca.

— Elizabet Dej

Iv Babic… čita se kao Nora Efron kroz prizmu Džoun Didion, samo sa više žudnje, droge i tekile.

— The New York Times

Los Anđeles u svom najčistijem, najidealizovanijem obliku.

— Vanity Fair

Sirovo, glamurozno, toksično i zavodljivo opijajuće.

— The New York Times

Iv Babic je za prozu ono što je Čet Bejker za džez.

— Vanity Fair

Babic piše jedinstveno, ali ako bismo tražili nekog sličnog, onda bi to bila Nora Efron, kada bi pisala pesme za Lanu del Rej.

— Dejzi Bjukenen

Tačnost i osećajnost s kojom ocrtava Los Anđeles donose osveženje kalifornijskoj književnosti.

— Lari Mekmartri

Babic je ostvarila onaj američki ideal: umetnost koja ostaje ležerna, zadržava svoju hladnokrvnost i toliko je prijemčiva da se može pomešati sa običnom zabavom. To je tradicija kojoj pripadaju Djuk Elington, Fred Aster, i podrazumeva se, Merilin Monro.

— Lili Anolik

Nakon što je bila dom trima generacijama sada rasute porodice, porodična kuća Manenovih je na prodaju. U njoj su ostale tek stare fotografije i razbacani predmeti o kojima više niko ne brine. Kada u nju stigne reditelj Hektor sa grupom glumaca i idejom da prostor pretvori u pozorište, kuća ne ostaje samo nijemi svjedok – ona postaje akter. U početku sumnjičava prema novoj glumici Izidi, kuća se polako prepušta životu koji se vraća između njenih zidova.

U svom drugom romanu, nagrađenom i hvaljenom zbog njegove originalnosti, Kamij Bordas duhovito i s osjećajem za ritam pripovijeda o trenucima velikih životnih prekretnica. „Zajednički prostorˮ je topla, inteligentna i melanholična meditacija o domovima, ljudima i pričama koje ih vežu.

Kamij Bordas nastavlja da istražuje one trenutke zastoja koji obilježavaju svaki život: trenutke u kojima izbijaju sumnje i iz kojih se rađa promjena. — Objašnjenje Nagrade za drugi objavljen roman

Kamij Bordas je dragocjen novi glas. — Džordž Sonders

Duhovito, ljudski i lukavo filozofski. — Zejdi Smit

Genijalnost na djelu. — Persival Everet

Ljudima koji svakodnevno dolaze da plivaju, lokalni bazen je utočište — mesto neočekivanog zajedništva i ličnog smiraja. Ali kada se na dnu bazena iznenada pojavi pukotina, plivači bivaju izbačeni u nemilosrdni vanjski svet bez utehe i olakšanja. Jedna od tih plivačica je Alis, koja polako gubi pamćenje. Za Alis, bazen je bio poslednja linija odbrane od tame nadolazeće demencije. Bez zajedništva s ostalim plivačima i bez rutine svojih dnevnih krugova, preplavljena uspomenama, ona tone u dezorijentisanost i haos. Njena otuđena kćerka, koja se u život svoje majke vraća prekasno, svedoči njenom naglom i bolnom propadanju. Napisana hipnotišućim stilom, ova intimna priča o majkama i kćerkama i o tugama neumoljivog gubitka najsnažnije je delo moderne književne majstorice.

Roman koji počinje kao katalog nepisanih pravila za plivače u jednom gradskom bazenu, a razvija se u snažnu priču o majčinoj demenciji i ljubavi njene kćerke. — The Washington Post

Nagrađivana bestseler autorka Ocuka objavljuje u proseku jednu knjigu po deceniji, što čini svaki njen naslov neuporedivo dragocenijim... Još jednom, Ocuka ispisuje elegično, razarajuće remek-delo. — Booklist

Prokleto srceparajuće. — Ema Straub

Stiže novi roman Džuli Ocuke, pa možemo ponovo početi da živimo. — Kolson Vajthed

Priča o majkama i kćerkama, ljubavi i gubitku — nateraće vas da preispitate šta je u životu zaista važno. — Kintsugi Magazine

"MEDITERANSKI NOAR NEOČEKIVANOG OBRTA, S ADVOKATOM ZBOG KOJEG ĆETE ZAVOLETI PRAVNE TRILERE.
Kada Martina Fumaj prijavi bivšeg partnera – sina uglednog sudije – za fizičko zlostavljanje, advokati odbijaju preuzeti njen slučaj. Niko ne želi da rizikuje karijeru zarad jedne „nepouzdaneˮ žene. Osim Gvida Gverijerija – advokata koji se ne miri s nepravdom i koji, svestan da mu ovaj proces može ugroziti karijeru, prihvata naizgled izgubljenu bitku. Na tom putu prati ga časna sestra Klaudija – beskompromisna žena koja vodi sigurnu kuću za žene žrtve nasilja i predano trenira borilačke veštine. Gverijeri se suočava s nizom prepreka: sudija očigledno favorizuje advokata optuženog, a tužiteljka s kojom sarađuje biva premeštena u Palermo. Ipak, Gvido ima nekoliko aduta u rukavu koji vode do šokantnog završetka. Da li istina i pravda mogu pobediti kada se nađu naspram moći, privilegija i kolektivnog ćutanja? Karofiljo još jednom briljira kao majstor atmosfere i dijaloga, spajajući sudsku napetost s emotivnom slojevitošću.

Delom pravni triler, delom uvid u život čoveka koji se bori s vlastitim demonima. Budući da je autor bio tužilac za borbu protiv mafije, ovaj snažno potresan roman odlikuje se i autentičnošću i izuzetno preciznim stilom pisanja.
— Daily Mail
Uzbudljiv sudski triler.
— The Times
Italijanski bestseler u kojem glavnu ulogu ima advokat Gvido Gverijeri – lik koji kao da direktno dolazi iz romana Džona Grišama ili iz Los Anđelesa Majkla Konelija.
— Publishers Weekly"

KNJIGA GODINE: VANITY FAIR, THE BOSTON GLOBE, THE WEEK, THE NEW STATESMAN.
MUST-READ: THE NEW YORKER, THE NEW YORK TIMES BOOK REVIEW, THE GUARDIAN, MARIE CLAIRE, FRIEZE, LITERARY HUB, THE MILLIONS, BBC, OUR CULTURE.

Debitantski roman priznate autorke donosi priču o Parizu, čežnji, ljubavi, psihoanalizi i burnim odnosima dva para.

Dva para, udaljena pedeset godina, suočavaju se sa izazovima braka, vernosti i roditeljstva u istom, malom prostoru, ali u različitim vremenima – vremenima političkih previranja i intelektualnih sukoba. Roman Loren Elkin, u duhu Erika Romera, govori o načinu na koji naši domovi čuvaju sećanja i priče, o vezama koje gradimo i teškoćama da ih u potpunosti prekinemo, o tome kako svi ljudi koje smo voleli nastavljaju da žive u nama.


Pariz, 2019. Stan u Belvilu. Nakon spontanog pobačaja i nervnog sloma, Ana, po zanimanju psihoanalitičarka, ne uspeva da se vrati poslu. Umesto toga, opsesivno se posvećuje renoviranju kuhinje i sprijateljuje s novom komšinicom – devojkom po imenu Klementin, koja se upravo doselila u zgradu i deo je radikalnog feminističkog kolektiva.

Pariz, 1972. Isti stan u Belvilu. Florens i Henri renoviraju svoju kuhinju. Ona privodi kraju studije psihologije, povremeno učestvuje u feminističkim aktivnostima i redovno prisustvuje čuvenim, kontroverznim seminarima uglednog psihoanalitičara Žaka Lakana. Nada se da će uspeti zatrudneti, iako Henri nije siguran da li je spreman da postane otac.

Suzan Sontag svoje generacije. — Debra Levi

Roman koji podseća na savršen francuski film – elegantan, originalan i prožet finim humorom. — New Statesman

Provokativna… Istražuje enigmu ljubavi unutar doma. — The Washington Post

Genijalan roman koji zadire u intimnost i neumoljivost veza koje se talože i odjekuju kroz naše živote. — Sofi Mekintoš

Briljantna erudicija upakovana u ljubavni trougao. Uzbuđenja ne manjka. —The Guardian

Savršeno izbrušen debitantski roman. — The New Yorker

Stavljanjem stambenog prostora u središte priče o ženstvenosti i seksualnosti, roman Skele staje rame uz rame s knjigama Rejčel Kask i Debre Levi. —The Guardian

Analena Toneli, humanitarka i misionarka, krajem šezdesetih napušta Italiju i sve što joj je blisko kako bi živjela među najsiromašnijima u Africi.
Analena Benini, njena rođaka, godinama nosi to zajedničko ime kao tiho nasljeđe — sve dok joj lična kriza i bolest ne otvore prostor da se konačno suoči sa životom i izborima te izuzetne žene koju nikada nije upoznala. Kroz to suočavanje nastaje intimna, moćna priča o pokušaju razumijevanja i prihvatanja, ali i nesvakidašnje topao i višeslojan dijalog sa mislima Simon Vej, Eti Hilesum, Hane Arent, Virdžinije Vulf i Emili Dikinson.
Spajajući sopstvenu svakodnevicu sa nasljeđem ove izuzetne žene, Benini ispisuje knjigu koja nije samo portret nego i jedno dirljivo i složeno razotkrivanje da je najslobodnija i najhrabrija misao dvadesetog vijeka upravo ženska.

Dvije žene povezane ne samo imenom i porodičnim stablom već i neizbježnim pitanjem o smislu života, ženskoj slobodi i granicama posvećenosti. U novoj knjizi Analena, spisateljica Analena Benini kreće na lično, duboko putovanje prateći tragove žene čije je ime naslijedila: Analene Toneli – pravnice, humanitarke, misionarke, žene koja je izabrala da živi bez straha.

Analena Toneli, humanitarka i misionarka, krajem šezdesetih napušta Italiju i sve što joj je blisko i poznato kako bi živjela među najsiromašnijima u Africi, vjerujući da prava ljubav podrazumijeva potpunu posvećenost i odricanje. Analena Benini, njena rođaka, godinama nosi to zajedničko ime kao tiho nasljeđe — sve dok joj lična kriza i bolest ne otvore prostor da se konačno suoči sa životom i izborima te izuzetne žene koju nikada nije upoznala. Ona se udubljuje u čitanje pisama koja je njena rođaka istog imena slala svojoj porodici između 1969. i 2003. godine, kada je ubijena u Borami. Kroz to suočavanje nastaje intimna, moćna priča o pokušaju razumijevanja i prihvatanja, ali i nesvakidašnje topao i višeslojan dijalog sa mislima Simon Vej, Eti Hilesum, Hane Arent, Virdžinije Vulf i Emili Dikinson. Spajajući sopstvenu svakodnevicu sa nasljeđem ove izuzetne žene, Benini ispisuje knjigu koja nije samo portret nego i jedno dirljivo i složeno razotkrivanje da je najslobodnija i najhrabrija misao dvadesetog vijeka upravo ženska.

Analena je, bez sumnje, djelo grandiozne narativne snage, revolucionarna i dragocjena životna priča, baš poput lika koji pripovijeda – Analene Toneli, koja je otišla u Afriku kao misionarka u veoma mladom dobu i tamo ostala do kraja života.

— Rivista Blam DOBITNICA MASTERKARD NAGRADE ZA
KNJIŽEVNOST – DEBITANTSKO DJELO 2023. GODINE

U vremenu nejasnih granica između istine i laži, haosa i reda, užasa i ravnodušnosti, organizovanog kriminala i države, pojavljuje se „Ovo nije Majamiˮ – knjiga koja ne donosi samo suve činjenice već i priče o ljudima. O žrtvama i zločincima, da, ali prije svega o običnim muškarcima i ženama koji se bore za opstanak. Smještajući radnju u Verakruz i njegovu okolinu, Fernanda Melčor donosi niz potresnih priča – zasnovanih na stvarnim događajima – koje meandriraju između reportaže i bogate, precizne autorkine imaginacije. Ove hronike, odnosno crónicas – žanr specifičan za latinoameričku književnost, koji spaja istraživačko novinarstvo, narativnu publicistiku i pripovijedanje – duboko zalaze u motive junaka, istražujući njihove želje i preispitujući okolnosti, te primoravajući nas da ih razumijemo – pa čak i da saosjećamo s njima – uprkos želji da ih odbacimo kao čudovišta. Fernanda Melčor još jednom kroz majstorsko pripovijedanje otkriva kako nasilje i šokantne vijesti koje pune naslovnice nisu ništa drugo do vrh ledenog brijega jednog društva na ivici haosa.



Fernanda Melčor ima moćan glas, a pod tim mislim nemilosrdan, razoran – glas nekoga ko piše s bijesom i ima vještinu da to iznese.

— SAMANTA ŠVEBLIN

Melčor priziva priče Flaneri O’Konor ili, iz nešto novijeg vremena, roman „Kratka povest sedam ubistavaˮ Marlona Džejmsa. Impresivno.

— DŽULIJAN LUKAS, NEW YORK TIMES

Devetogodišnji dječak pronađen je mrtav na dnu jame u blizini popularnog odmarališta na jugu Italije. Abdu Tijam, senegalski prodavac koji radi na plaži u blizini mjesta gdje je dječak posljednji put viđen, optužen je za zločin, a njegova djevojka obraća se advokatu Gverijeriju sa molbom da ga brani. Optuženi u prvi mah poriče da poznaje ubijeno dijete, a ipak je dječakova fotografija pronađena u njegovom stanu. Vlasnik obližnjeg kafića insistira na tome da je vidio Tijama nedaleko od plaže na dan ubistva, iako Tijam tvrdi da je u to vrijeme bio kilometrima daleko. Gotovo svi dokazi ukazuju na to da je Abdu Tijam kriv i da treba prihvatiti skraćeni postupak, ali Gverijeri, koji istovremeno prolazi kroz ličnu krizu, odlučuje da dokaže nevinost svog klijenta. Prvijenac Đanrika Karofilja nije samo sudska drama, ovo je fascinantan i dinamičan uvid u italijanski pravni sistem, ali i slojevit portret junaka koji je pokupio simpatije čitalaca širom svijeta. Roman koji je doživio preko 100 izdanja!

Kultni buntovnički roman i klasik francuske književnosti šezdesetih, „Astragalˮ vodi čitaoca u sviet ženskog zatvora, prostitucije, sitnog kriminala i života na marginama Pariza. Bežeći iz zatvora kako bi se domogla slobode, devetnaestogodišnja Ana lomi kost skočnog zgloba – astragalus. Međutim, uspeva da se domogne najbližeg puta, gde je sreće Žilijen, i sam sitni lopov, koji joj pomaže da se sakrije i oporavi. Zaljubljuju se jedno u drugo i čine sve što je u njihovoj moći kako bi ostali na slobodi. Anin život ispunjavaju sećanja na zatvorske dane, strah od ponovnog zatvaranja i trenuci malih radosti, a stalno prisutni osećaj iščekivanja tera je da se zapita ima li razlike u životu na slobodi i u zatvoru. Očaravajuće i bezvremensko svedočanstvo mladalačke pobune, ali i pravi „mali ljubavni romanˮ u kojem se ukrštaju jezik ulice, vrtoglavost ponovo dosegnute slobode i naglašena osećajnost, „Astragalˮ je odmah po objavljivanju stekao status kultnog dela, a svoju autorku gotovo preko noći učinio slavnom.

Baveći se pitanjima austrijske kulture sjećanja i uticaja nauke na čovječanstvo, Rafaela Edelbauer u romanu „Tečna zemljaˮ prikazuje distopijsku sliku Austrije i stvarnosti koja se krije ispod alpske idile. Kada joj roditelji poginu u saobraćajnoj nesreći, talentovana fizičarka Rut Švarc, zainteresovana za filozofiju vremena, kreće u potragu za Gros Ajnlandom, rodnim mjestom svojih roditelja. Iako je mjesto za kojim traga tvrdoglavo skriveno od pogleda stranaca, Rut uspijeva da ga pronađe, ali ubrzo dolazi do uznemirujućeg otkrića i shvata da prelijepe gradske fasade kriju problematičnu prošlost koja dovodi u opasnost cijeli Gros Ajnland. Ispod grada prostire se ogromna rupa koja kao da ima čudnu kontrolu nad životima mještana. Svuda postoje skriveni tragovi o njoj, ali niko o tome ne želi da priča — čak ni kada postane jasno da je stabilnost čitavog mjesta ugrožena. Da li ovu tišinu kontroliše grofica koja vlada zajednicom? I kakvu ulogu igra Rutina porodična istorija, koju ona tek počinje da otkriva? Roman „Tečna zemljaˮ nametnuo se kao nesvakidašnje uspješan nastavak književne tradicije koju su uspostavili autori poput Elfride Jelinek i Tomasa Bernharda.

Veštica je mrtva!

Već na prvim stranicama romana Sezona uragana, čija je radnja smeštena u La Matos, fiktivni meksički gradić, saznajemo da je grupa dece u obližnjem kanalu otkrila leš u stanju raspada koji pripada osobi koju su svi znali kao Vešticu.

Svako poglavlje romana, a ukupno ih je osam, usmereno je na jedan od likova i njihov odnos s ubijenom Vešticom. Poglavlja su sastavljena iz jednog bloka teksta i napisana su upotrebom kolokvijalnog jezika koji uključuje i odlike meksičke usmene tradicije.

Narativni stil za koji se autorka odlučila inspirisan je stilom Gabrijela Garsije Markesa u njegovom romanu Patrijarhova jesen. Fernanda Melčor je na ideju za pisanje ovog romana došla nakon što je pročitala izveštaj o ubistvu žene čije je telo otkriveno u kanalu u ruralnom delu Verakruza. Zločin je počinio muškarac koji je tvrdio da je ubio ženu jer je pokušala da ga opčini.

Sezona uragana donosi nam nesvakidašnju ali virtuozno ispripovedanu priču o brutalnosti, izopačenosti i nasilju.

MEĐUNARODNA KNJIŽEVNA NAGRADA 2019.
UŽI IZBOR ZA MEĐUNARODNU BUKER NAGRADU 2020.
UŽI IZBOR ZA MEĐUNARODNU KNJIŽEVNU NAGRADU U DABLINU 2021.
ŠIRI IZBOR ZA NACIONALNU KNJIŽEVNU NAGRADU ZA PREVODNU KNJIŽEVNOST 2020.

Od branioca Gvida Gverijerija traži se da se pozabavi žalbom Fabija Paoličelija, koji je osuđen na šesnaest godina zatvora nakon što ga je, dok se s porodicom vraćao s odmora provedenog u Crnoj Gori, zaustavila policija i u njegovom autu otkrila četrdeset kilograma kokaina. Uvjeravanja da droga nije njegova i da mu je sve podmetnuto nemaju efekta, tako da, pritisnut okolnostima, on priznaje krivicu kako bi njegova žena i dijete bili pušteni na slobodu. Na kraju mu jedina nada ostaje advokat Gvido Gverijeri, kojeg moli da preuzme njegovu odbranu u drugostepenom postupku. No, došavši u zatvor, Gverijeri u njemu prepoznaje batinaša iz neofašističkih odreda koji ga je pretukao u mladosti. Tek intervencija Paoličelijeve prelijepe supruge, dijelom Japanke, konačno poljulja Gverijerijevo opiranje. Rastrzan između etičke obaveze da pruži profesionalnu odbranu nekome ko je nije imao te vlastitih sjećanja i želje za osvetom, Gverijeri prihvata slučaj, nesvjestan na koliko će mu načina on izmijeniti život.

„Novi čitaoci, kao i oni koji se iznova vraćaju i uživaju u priči o inteligentnom, promišljenom i posvećenom advokatskom heroju ili u pravnom trileru umjerenog tempa, sigurno će uživati i u ovom romanu iz serije o advokatu Gverijeriju.” - Buklist

„Karofiljo piše britke romane s dozom ironije koji su, koliko pravni trileri, toliko i ljubavne priče i filozofski traktati.” - Njujorker

Nadrealna, pomalo iščašena i izvrsno zamišljena, „Lutkina azbuka” zbirka je priča koja se nadovezuje na tradiciju Anđele Karter i Margaret Atvud. Lutke, šivaće mašine, konzervisana hrana, ogledala, tijela koja ne funkcionišu – motivi su koji se iznova javljaju u pričama koje su istovremeno dječje naivne, ali i groteskne i veoma mračne. U priči „Paranje”, koja otvara zbirku, dešava se jedna nesvakidašnja ženska revolucija. Slijedi „Kraljica miševa”, u kojoj junakinja, nakon velikih životnih promjena, doživljava jednu posebnu metamorfozu. U „Agatinoj mašini” dvije učenice se povlače u sobu u potkrovlju i koriste šivaću mašinu za prizivanje likova Pjeroa i anđela. Pripovijedanje Kamile Grudove je veoma maštovito, nevjerovatno originalno i često krajnje nelagodno.

***

Pronicljiva umjetnica koja se služi kolažima, s okom za komično i makabr, Grudova crpi inspiraciju za svoje slike iz viktorijanske i edvardijanske estetike, dok su njena ironija i osvrt na nejednakosti u odnosima između muškaraca i žena iznenađujuće aktuelni.

Publishers Weekly

Zamislite svijet u kojem su braća Grim dvije izuzetne, crnooke sestre bliznakinje u poderanim čarapama i ručno šivenim somotskim haljinama. Znalački, barokno, savršeno, smjelo, pametno, probrano, Kamila Grudova je prirodna nasljednica Anđele Karter. Njen stil je neusiljeno sveden i divno zavodljiv.

Nikola Barker

Prvi roman meksičke spisateljice Fernande Melčor – prvijenac koji jasno najavljuje poetičku originalnost jednog od najpopularnijih književnih glasova Latinske Amerike. „Lažni zec” isprepletena je i dirljiva priča o patološkoj strasti, neostvarenom dosegu i ljudima riješenim da u perpetualnom nedostatku boljeg – sami sebe ponište. Kada Andrik odluči da zauvijek napusti tetku Idaliju, koja je koristila svaku priliku ne bi li ga kaznila za „njegovu izopačenost”, upoznaje čovjeka pod čijom prisilom ulazi u krugove prostitucije i nasilja. Za to vrijeme Zahir, Idalijin drugi nećak i jedina dobra stvar u Andrikovom životu, ne preza ni od čega kako bi pronašao Andrika i vratio ga na sigurno. S njima se naizgled mimoilaze Vinisio i Paći, dvojica prijatelja zaustavljena na sopstvenim životnim prekretnicama. Njihove sudbine prepliću se pred čitaocem i otkrivaju povezanosti koje su skrivene i samim likovima. „Lažni zec” je književni osvrt na muškost i nepomirljiv jaz između uloge i čovjekove suštine. Hrabro pisanje s istančanim osjećajem za zamršene međuljudske odnose i začetak važnog dijaloga o odgovornosti pojedinca i zajednice. Roman-preteča i provokativna najava „Sezone uragana”.

Crvena kuća na ostrvu donosi nam nesvakidašnju priču o junakinji Šej, afroameričkoj profesorki udatoj za italijanskog biznismena Senu, koji na ostrvu Naratrani, malom fiktivnom prostoru u blizini velikog ostrva Madagaskar, odlučuje da izgradi raskošnu vilu koju naziva Crvena kuća i za čiju gospodaricu imenuje upravo Šej.

Iako je Crvena kuća iz godine u godinu samo vila za odmor, Šej se upušta u odnose sa lokalnim ljudima i njihovom kulturom, a sa novim saznanjima o životu jednog izrabljenog naroda počinje svjesno da se pita kakva je njena uloga u široko rasprostranjenom siromaštvu i nesreći koju doživljavaju pravi stanovnici ostrva.

Svako novo poglavlje otkriva nam sudbinu nekog novog junaka, dok istovremeno pratimo Šej, koja s porodicom dvadeset godina posjećuje Naratrani. Kako vrijeme prolazi, njena djeca odrastaju, njen brak se urušava pod teretom suštinske nepodudarnosti, a njeni odnosi s lokalcima, posebno s glavnom kućepaziteljkom Velikom Bertin, produbljuju se i otkrivaju mrežu snažnih i neraskidivih veza.

Oslanjajući se na tradiciju građenja literarnih svjetova u romanima kao što su Kuća duhova Izabel Aljende i Amerikana Čimamande Ngozi Adiči, Andrea Li uvodi nas u prostor gdje se prepliću kulture, rase i klase i preispituje postkolonijalne teme te idealizovanje tropskog raja.

Unutar luksuznog stambenog kompleksa Paradajs, dvojica neprilagođenih tinejdžera se krišom sastaju i provode vrijeme opijajući se, dijeleći mračne fantazije i kujući planove koji bi ih mogli odvesti ka ostvarenju snova.

Franko Andrade, jedan od stanovnika u Paradajsu, usamljeni i gojazni mladić ovisan o pornografiji, opsesivno razmišlja o zavođenju komšinice Marijan, udate žene i majke dvoje djece.

Polo, jedan od zaposlenih u kompleksu, sa druge strane, mašta o tome kako da napusti iscrpljujući posao i dom, u kojem živi sa majkom i rođakom Zorajdom. Franko i Polo, na prvi pogled, djeluju kao potpuno suprotstavljeni, ali povezuje ih njihovo stremljenje ka onome što misle da zaslužuju, a što im je uskraćeno. Suočeni s tom spoznajom, oni kuju plan koji počinje kao bezumna šala, ali prelazi u jednu duboko mračnu opsesiju koja izmiče kontroli.

Melčor pokazuje kako nasilje i mizoginija dotiču sve slojeve društva, čak i zajednice za koje se smatra da su zaštićene kapijama, čuvarima i novcem.
Harvard Review

U „Paradajsuˮ, kao i u prethodnom romanu, autorka nudi portret bolesnog društva naviknutog na sopstvenu okrutnost i koristi dugačke pasuse i gipke rečenice, uvijek u ritmu živog govora… U svijetu Fernande Melčor nema otpora nasilju. Sve što romanopisac može ponuditi, kao da predlaže, jeste da dugo i bespoštedno posmatra pakao koji smo stvorili. - New Yorker

Roman Mjera vremena italijanskog autora Đanrika Karofilja našao se 2020. godine u užem izboru za nagradu Strega, najprestižniju italijansku književnu nagradu.

Napeta sudska drama smeštena na jug Italije, ujedno je i priča o strasti i protoku vremena.

Roman prati život advokata Gvida Gverijerija u čiju kancelariju dolazi Lorenca, žena s kojom je Gverijeri imao aferu tridesetak godina ranije i koja predstavlja njegovo prvo veliko razočaranje u ljubavi. Lorenca je sada samohrana majka i nalazi u se u velikoj nevolji.

Njen dvadesetpetogodišnji sin Jakopo je smješten u zatvor, i to pod optužbom za ubistvo. Advokat Kostamanja, koji ga je branio u prvostepenom postupku, preminuo je, tako da Lorenca sada traži od Gvida da brani njenog sina u žalbenom postupku. Gvido pristaje da brani Jakopa, ali ubrzo shvata da je slučaj u koji se upustio posebno trnovit.

Droga, narko-dileri, telefonska prisluškivanja, obračuni mafijaških klanova samo su neki od elemenata koji postaju važni za dalji razvoj toka romana i pokušaj otkrivanja istine, ali posebno treba istaći namjeru autora da nam što vjernije približi prirodu samog sudskog postupka.

Svojim drugim romanom, Ana Bolava vraća nas u atmosferu svakodnevnog života u jednom malom mjestu na jugu Češke, ali ovog puta, umjesto sunčanih popodneva i livada punih ljekovitog bilja, čekaju nas prvi zimski mrazevi, neprohodne močvare obavijene sablasnom maglom, motiv zločina i tragične sudbine brojnih likova.

Polaznu tačku u radnji romana predstavlja otkriće tijela nestale učiteljice u močvarnoj oblasti izvan centra grada, ali motiv zločina u malom mjestu samo je jedan od tokova priče. Autorka vješto gradi mrežu uvjerljivih likova, poput djevojčice Anjičke i samohrane majke Milade, koja radi u obližnjoj fabrici za preradu mesa živine, lokalnog novinara Petra Maleka, koji u priči o iznenadnom pronalasku leša vidi priliku koja se javlja samo jednom u životu ili Hane, koja se vraća u rodni grad, u staru kuću iz djetinjstva, ne bi li našla odgovore na mnoga pitanja iz prošlosti.

Sudbine likova se prepliću i presijecaju, a prikaz života u malom gradu, autorki je poslužio kao povod da se dotakne mnogih tema – društvenih i ličnih.

Inge Lomark, nastavnica biologije u jednoj osnovnoj školi koja se nalazi u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, manijakalni je poštovalac Darvinovih principa evolucije, po kome je čak i škola u kojoj radi nazvana. Ona obrazovanje vidi kao preživljavanje najsposobnijih i zato nije baš sklona da se prema svojim učenicima nježno odnosi. Ona ih tretira i klasifikuje kao biološke vrste i u tom svjetlu posmatra sve njih, pa čak i sopstvenu ćerku. Ipak, s obzirom na to da ljudi odlaze na Zapad u potrazi za poslom i boljim prilikama – da, čak i u Njemačkoj neki bježe zapadnije – ona sa užasom shvata da je budućnost škole dovedena u pitanje i da će i ona sama morati da se suoči sa onim što predaje – ili će se prilagoditi ili neće preživjeti. Eileen Battersby, kritičarka Irish Timesa, napisala je o njemu sljedeće: „'Izuzetno’ je preslaba riječ za ovaj roman. On je veoma zabavan, očajnički tužan i stvaran te krajnje šokantan.“

Gvido Gverijeri je dobrodušni, usamljeni i pomalo smotani advokat iz Barija kojem se nerijetko dešava da na sebe preuzme zadatke koji više odgovaraju jednom detektivu neg oadvokatu. U ovom romanu za pomoć mu se obraćaju roditelji jedne nestale djevojke. Manueli Feraro se izgubio svaki trag jedne nedjelje prije više od šest mjeseci. Karabinjeri su sproveli detaljnu istragu koja nije otkrila ništa konkretno, a javni tužilac se sprema da zatvori istragu. Očajni roditelji od Gverijerija traže samo da prođe kroz istražna dokumenta i vidi da li postoji nešto što je karabinjerima možda promaklo, neka slamka spasa, bilo šta što bi se moglo sugerisati javnom tužiocu kako ne bi zatvorio istragu te time i definitivno stavio tačka na njihove nade da će saznati šta se desilo s njihovom ćerkom. Polazeći od tih dokumenata on započinje sopstvenu istragu koja će ga odvesti mnogo dalje nego što je i sam očekivao.

“U vremenu u kojem ljudi putuju ili neumjereno ili nikako, u oba slučaja bez sadržaja i bez literarnog traga o tome, putopisi Borisa Maksimovića pojavljuju se i osvajaju svojim urbanim šarmom, ali i onom finom melanholičnom notom o doživljenim i punom emocijom proživljenim iskustvima s putovanja. To su mladalačka, studentska putovanja, prepuna entuzijazma i naivnog očekivanja od novih iskustava. Maksimović uspijeva da, jezikom, ali i iskustvom lijepe putopisne književnosti, ukaže na činjenicu da postoji magična privlačnost putovanja, postoji kao ljudski poriv i potreba, ali i kao kulturološki čin koji u ovoj umjetnosti zauzima posebno mjesto.”