SOCIOLOGIJA

Po prvi put, ne samo na hrvatskom jeziku, kroz analizu ero-guro nansensu sadržaja Grgić objašnjava pozadinu strastvenog spoja seksa, nasilja i apsurda u japanskoj tradiciji i suvremenoj kulturnoj proizvodnji. Knjiga predstavlja neka od najvećih umjetničkih, književnih i redateljskih imena japanske povijesti. U njihovu se opusu mogu pronaći žene koje spolno opće s hobotnicama ili zatrudne nakon analnog seksa s čudnovatim kljunašem, kao i parodije na Tolkiena s Frodoyamom kao seksualno frustriranim sumo hrvačem koji postaje prvak zahvaljujući svojim čarobnim tangama. Nedvojbeno, djelo je nezaobilazno za daljnje bavljenje suvremenom japanskom kulturom.

.

.

Ovo jedinstveno sociološko izdanje, bogato uređeno fotografijama i ilustracijama, po prvi put donosi opširniju obradu specifičnih japanskih subkultura nastajalih od 1960-ih godina do danas, izgrađenih na japanskoj djevojačkoj kulturi onna no ko bunka i kulturnim fenomenima shōjo i kawaii. Putem infantilnosti kao deklarativnog odbijanja odrastanja, ekstremnog naglašavanja stereotipno rodne ženstvenosti i konzumerističko-hedonističke igre, japanske subkulture izražavaju otpor prema dominantnoj japanskoj kulturi utemeljenoj na patrijarhatu i tradicionalnim društvenim obrascima. Mlade djevojke i žene stvaraju i predvode alternativni otpor kroz subkulture, a mladići ih slijede, preuzimajući identitet i karakteristike ženske kulture. Vesela, šarena i nevina atmosfera slatkog kawaii lica japanskih subkultura i njihovog tihog i indirektnog otpora potpuno je drugačija od agresivne i seksualizirane slike zapadnih subkultura, što zbunjuje društvene teoretičare, feministe i potrošače. Jedan od ciljeva knjige sociologinje Martine Križanić jest povezati ove specifične subkulturne fenomene s idejom konstruktivnog i produktivnog feminističkog otpora.

Sociologija je uspješno objasnila brojne makroskopske fenomene društva: strukturalne fenomene kao što su nejednakost školskih šansi, opstojnost magijskih vjerovanja, američka religijska iznimnost, francuska iznimnost „moći ulice“ ili tendencija demokracija i posebno francuske demokracije prema oligarhiji; tendencijske fenomene kao što su sekularizacija religijskih vjerovanja, progresivni nestanak moralnih tabua ili uspostava kulta ljudskih prava; konjunkturne fenomene kao što je raspad i slom sovjetskog imperija izazvan „ratom zvijezda“. Znanstvena sociologija duguje svoje uspjehe postulatu metodološkog individualizma koji smatra da društvene fenomene tvori kombinacija racionalnih individualnih akcija, u kognitivnom smislu riječi. Koristeći intelektualnu autobiografiju koja prikazuje njegove analize u Nejednakosti šansi, Izopačenim učincima društvenog poretka, Logici društvenog, Mjestu nereda, Ispravnom i istinitom, Tocquevilleu danas i Racionalnosti, autor čitatelju nudi šetnju kroz sociologiju kao „analitičku“ ili „eksplikativnu“ znanost.

Kulturna zoologija čitalački je zalogaj i orijentir za nove generacije raspravljača i aktivista na području odnosa životinje i čovjeka, ali i za sve one koji su temelje animalistike i kulturne zoologije stjecali i promišljali proučavajući autorov klasik Životinja i čovjek, knjigu danas kultnog statusa i neizmjerne kulturne i teorijske vrijednosti. Položaj životinje u kulturi i društvu upoznajemo kroz eseje o odnosu životinje i jezika, političke teorije i ideologije, antropomorfizmu, lovu, zoo-vrtovima, industriji hrane, životinjama koje imaju posebna značenja u našoj kulturi, kućnim ljubimcima, odnosu životinje i djeteta, životinjama u filmu, pravnoj regulativi i mnogim drugim važnim temama.

Kao kod rijetko koje knjige koja se objavljuje kod nas, u ovom je slučaju potrebno najprije istaknuti nekoliko činjenica o autoru, jer Kulturna zoologija još jednom potvrđuje njegov nemjerljivi doprinos u polju kojega se tiče ovo djelo. Štoviše, Visković ovom knjigom, kao i svojim prethodnim radovima, ne samo da "daje doprinos" kulturnoj zoologiji, nego je on začetnik kulturne zoologije kod nas, osoba koja je osmislila tu disciplinu, dala joj prve i presudne poticaje, te ostvarila dosad najznačajnije rezultate u tom području. Njegov angažman u velikoj se mjeri ticao upravo animalističke problematike kojoj je posvećena i ova knjiga. Svojim javnim zagovaranjem prava životinja, brojnim člancima o toj problematici i, last but not least, knjigom Životinja i čovjek, Visković je postao ključnom figurom hrvatske animalistike, što je izraz koji objedinjuje i teorijske radove i društveni aktivizam i pravno-političku regulaciju "životinjskih pitanja". Vratimo li se petnaestak godina unatrag, u sredinu 1990-ih, možemo reći da je Viskovićeva autorska radionica bila jedini animalistički relevantan punkt na teorijskoj karti onog doba, a stoga i izvorište domaćeg animalističkog diskursa općenito. Time je inicirao nastanak, razvoj, etabliranje i sa-moosvještavanje domaćeg animalizma, kako na teorijskom, tako i na aktivističkom planu, a i postojeća pravna regulacija tih pitanja uvelike je zasluga njegova teorijskog rada i društvenog angažmana.

- dr. sc. Hrvoje Jurić, iz recenzije

Kulturna povijest jednoga tjelesnog organa. Kakva smiješna i banalna tema, mogao bi netko pomisliti. No, prema autoru ove knjige, koji se među rijetkima ohrabrio pozabaviti njome, a onda u tome i maestralno uspio, ona je sve samo ne takva. Povijest penisa, a pogotovo ona »kulturna«, ne mora biti ni neozbiljna ni izmišljena, a niti previše obična ili svakodnevna. Da je moguće napisati takvu, jednostavnu a opet ne, na bilo koji način, vulgarnu povijest jednoga spolnog organa, i ne zapasti u jednostranost u korištenju izvora, pitanjima političke korektnosti ili, uopće, relevantnosti jedne takve perspektive, svjedoči ova knjiga. Za one koji očekuju ženomrzačku priču, autor je nije zamislio kao povijest svijeta kakvim su ga stvarali muškarci već kao povijest jednoga suptilnog fenomena koji je kroz dvije tisuće godina, najmanje od antičkog doba do danas, balansirao između nagona i strasti te moći i statusa. Kulturnu matricu Zapada koja se isplela kroz tu povijest i sva ona naša svakodnevna znanja i mnijenja, autor je elegantno preveo u štivo u kojemu ćemo prepoznati i neke aktualne rasprave, i koje će nas svojim pristupom ohrabrivati, no u ponekim aspektima i zabrinuti. Evo zašto.
Čitajući što su ljudi prije kojih tisuću ili nekoliko stotina godina mislili, trpjeli od drugih ili činili drugima, na koje su im načine bile ograničavane slobode i privatnost te do koje mjere su životi pojedinaca bili tek nevidljivo tkanje stvarnosti ili barem njezine službene interpretacije, veselimo se što je to »samo« povijest. Da smo rođeni kao Anna Pappenheimer s čijom pričom autor započinje knjigu, spalili bi nas na lomači zbog općenja s đavoljim penisom, a tako je bilo, doslovno ili simbolički, i u velikom dijelu ostatka povijesti. Duga stoljeća pokušavanja razumijevanja moći penisa, u kojima je bio ili deificiran ili demoniziran, svoje smirenje našla su u otkrivanju anatomije penisa nakon čega dolazi do posvjetovljavanja, ali i nove ideologizacije penisa – mjerilo ga se u svrhu dokazivanja manje vrijednosti nekih rasa ili vjeroispovijesti te ga se psihoanaliziralo. Naposljetku, kroz feminističku teoriju penis je politiziran pa i, uz malu pomoć pionirskih istraživanja seksualnosti, »ukinut« kao centar užitka i svijeta. Nakon desetljeća »preodgajanja« i redefiniranja spolnih uloga, koja su krenula od »otkrivanja« ženske seksualnosti a završavala u katkad nejasnim definicijama ženske emancipacije, dolazi naša aktualna povijest ili, kako autor kaže, zadnje i možda konačno poglavlje kulturne povijesti penisa. Avanturiste bi ona mogla obeshrabriti jer, nakon stoljećâ previranja i promjena statusa, penis kao da postaje tek medicinsko pitanje, predmet bavljenja farmaceutskih kompanija i tržišta. No s povijesnim nasljeđem koje imamo, i mješavinom kulturnih i tradicijskih obrazaca spolnosti kojoj još uvijek svjedočimo, zanimanje za penis kao kulturno pitanje neće nam moći splasnuti. Vodič koji imamo u rukama, koji se može čitati i kao svojevrsna povijest zapadne kulture i povijest muške, ali i ženske, seksualnosti, svojom informativnošću, autorovim zdravim humorom i intelektualnom potencijom moći će nam biti prva u nizu inspiracija.

David M. Friedman novinar je, živi u New Yorku. Pisao je za Esquire, Rolling Stone, Vogue, The Village Voice, GQ i brojne druge časopise. Izvještavao je za Newsday i Philadelphia Daily News.