Knjiga sadrži priče koje govore o tzv. malim ljudima, koji se u posleratnom periodu dovijaju kako da prežive u rasejanju i izbeglištvu. U uvodu knjige, pisac veli:
Ne kaže narod džabe: Nekome rat, a nekome brat. E, o tom narodu, o tom pojedincu, koga niko nije pitao, kome je unaprijed presuđeno da izgubi sve što je generacijama sticao, o tom običnom čovijeku, ma koje nacije bio, koji se našao tu gdje se našao, sa onim sa čim se zatekao, izbačen kao da ga je tajfun podigao i bacio ko zna gde, pa sad snađi se s tim šta imaš i tu gdje si, i još treba da si sretan radi svega toga, i što si živu glavu izvukao. Nije ona samo ostala na ramenima, ostalo je što šta i u njoj: uspomene, sjećanje, bol, patnje, stradanje, nadanje – pa sve to zbućkamo u vihoru rata, stasavalo kao komina, pa sad izbija u mjehurima kroz koru koja se stegla.
