Pred vama je zbirka novela Ive Andrića čiji je fokalni karakter žena i ženska sudbina. Ženski likovi u Andrićevoj su prozi istovremeno silni i slabi: sudbina žene postaje onaj marginalizovani mikrosvijet u kome se najjasnije i najdrastičnije otkriva uvijek tegobna i zamršena istorija naših predjela. „Žena stoji kao kapija, na izlazu, kao i na ulazi ovoga svijeta“, govorio je Andrić. U ovoj zbirci objedinjena su tematski Andrićeva remek-djela pripovijedačke proze kao što su: Put Alije Đerzeleza, Mara milosnica, Anikina vremena, Nemirna godina, Jelena, žena koje nema...
‘Ustav Republike Hrvatske’ ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. Film se već prije prikazivanja u hrvatskim kinima ovjenčao s nekoliko nagrada u inozemstvu, od kojih je najjače odjeknuo Grand Prix na međunarodnom filmskom festivalu u Montrealu.
Odložio je vrećicu na krevet i na njemu rasporedio svoju malu imovinu. Ulovio je sebe kako tih nekoliko svakodnevnih predmeta promatra s nježnošću, kao da baš u njima počiva dokaz da će odsad, napokon, sve biti u redu. Izvadio je zubnu pastu, četkicu i britvicu iz omota i odnio ih u kupaonicu. Skinuo je zaštitnu vrećicu sa čaše na polici ispod zrcala i u nju stavio svoju novu četkicu i zubnu pastu. Odložio je zatim na policu i britvicu, pjenu za brijanje i losion, a onda je neko vrijeme promatrao te stvari kao da se radi o umjetničkog instalaciji čija ga je poruka prosvijetlila. Tako mu se dogodilo da se nepripremljen suočio sa svojim pogledom u zrcalu. Pogledom koji je tolike godine uspješno izbjegavao. Bilo je to kao da je nakon dugo vremena spreman sam sebi pogledati u oči, pa su one same sebe napokon potražile u zrcalu. Bio je to neki novi Božo, a opet – jedini pravi.
