Rano Krležino delo na razmeđi romana i novele donosi priču o povratku razmetnog sina, Gabrijela Kavrana mlađeg, kojeg iz savremene perspektive s razlogom doživljavamo kao tipičnog krležijanskog junaka u povoju – živčano rastrojenog, protivrečnog poluintelektualca, plahovitog idealistu u zavadi sa svetom.
Iz pogovora Gorana Korunovića:
Zbog pomeranja na planu pripovednog izraza te zbog ustoličenja specifičnog tipa junaka i s njim povezanih interpersonalnih odnosa – Vražji otok možemo smatrati bočnim ulazom u Krležin opus. Vrlina Vražjeg otoka je upravo u tome što glavni junak, Gabrijel Kavran, svojim lutanjima, socijalnim i interpersonalnim interakcijama, samopreispitivanjima i odlukama, zaista podseća na mladog čoveka današnjice kome je aktuelna stvarnost predvidljiva i repetitivna, i koji nastoji da utemelji svoj identitet u razlici prema modelima življenja koji ga okružuju.
