DRUŠTVENE NAUKE

Vladalac je studija o politici koju je napisao Nikolo Makijaveli 1513. godine.

U ovoj studiji Makijaveli proučava puteve i načine dobijanja aristokratske vlasti. On jednostavno piše studiju o politici tog vremena koja se oslanja na načelo ”cilj opravdava sredstvo” tj. ”vladalac smije da upotrijebi sva sredstva u državnom interesu.”

Na Makijavelijevim stavovima stvoren je novi stav u politici nazvan po njemu- makijavelizam. Vladalac je Mekijavelijev dar Medičijevima i baziran je na njegovom znanju o djelima velikih ljudi. Makijaveli piše o onima koje je lično poznavao i sa kojima je imao politička iskustva, kao i onima koje je čitao i proučavao.

U ovom djelu, From istražuje konfuziju modernog čovjeka koji je, izgubivši vjeru u bilo koji viši životni princip, postao bespomoćan plijen unutrašnjih i spoljašnjih razornih sila. Iz široke, interdisciplinarne perspektive, koja je i njegov prepoznatljivi metod istraživanja, From nam pokazuje kako su odgovori na pitanja psihologije mnogo bogatiji i jasniji ako se sagledaju u kontekstu filozofije i etike. Ljudska priroda se ne može adekvatno razumjeti ako se prethodno ne ispitaju vrijednosti i moralni konflikti sa kojima se čovjek svakodnevno suočava

Zdravo društvo predstavlja nastavak i proširivanje opsega briljantnih psihijatrijskih koncepata Eriha Froma, formulisanih prvo u njegovom djelu Bjekstvo od slobode. Ova studija, na mnoge načine, predstavlja svojevrstan odgovor na pitanja iznesena u Frojdovom djelu Civilizacija i njena nezadovoljstva. From ispituje čovjekovo bjekstvo u pretjerani konformizam, kao i opasnosti robotizma u savremenom industrijskom društvu: moderno čovječanstvo je, From tvrdi, otuđeno od svijeta kao sopstvenog djela. From u ovoj knjizi nudi kompetno i sistematsko istraživanje svoje „humanističke psihoanalize“. Konačno, From nudi nove ideje za reorganizaciju ekonomije, politike i kulture čiji je cilj da osnaže mentalno zdravlje pojedinca i da utaže našu duboku potrebu za ljubavlju i slobodom.

Kada je Karl Gustav Jung krenuo na dugi put u nepoznate predjele sopstva i samoistraživanja, nazvao je tu psihološku odiseju „sučeljavanjem sa nesvjesnim“. Proces i rezultati tog istraživanja sadržani su najpregnantnije i najotvorenije u njegovom najenigmatičnijem djelu, tzv. Crvenoj knjizi koju je pisao između 1914. i 1930. godine. Višegodišnji Jungov hod u istraživanju ljudske slike ostavio je pečat na ovoj knjizi: u njoj ćemo sresti nove i neobične aspekte Jungovog učenja o arhetipovima, kolektivno nesvjesnom, procesu individuacije, ideje o postupnoj transformaciji psihoterapije od prakse usmjerene ka liječenju psihičkih tegoba i oboljenja ka sredstvu koje može služiti dubljem i temeljnijem razvoju ličnosti.

Sam je Jung Crvenu knjigu smatrao svojim najznačajnijim radom, iako je, sve do nedavno, bila dostupna samo maloj grupi ljudi. Ova knjiga iz Jungove zaostavštine, objavljena je tek 2009. godine. Ona funkcioniše kao tajanstveni mehanizam koji otkriva suštinske faze razvoja savremene psihologije.

U srcu svake žene obitava neukrotiva snaga, ispunjena instinktima dobra, strastvenom kreativnošću i bezvremenim znanjem. Ona je Divlja Žena, otjelovljenje ženske instinktivne prirode. Ali ona je i ugrožena vrsta. U ovoj knjizi dr Estes otkriva bogatstvo mitova iz različitih kultura, folklora i predanja, čak i iz sopstvenog porodičnog nasljeđa, u cilju da pomogne ženama da ponovo uspostave kontakt sa ovim snažnim, zdravim, vizionarskim atributima sopstvene instinkitvne prirode. Kroz priče i komentare u ovoj knjizi, dr Estes je stvorila novi leksikon ženske psihe.

Knjiga koja će svakoj ženi pomoći da izbjegne one greške koje u svom samorazvoju svi pravimo, slušajući upravo svoju prirodnu inuticiju. Knjiga dr Estes predstavlja zanimljiv vodič za najuzbudljivije putovanje u sopstvenu unutrašnjost.

U svijetu koji neprekidno bilježi porast nasilja u najrazličitijim oblicima, Erih From tretira ovaj problem na izuzetno pronicljiv način u jednoj od svojih najznačajnijih knjiga. From postavlja pitanje: Šta je to u ljudskoj prirodi što vodi čovjeka orgijama destrukcije i nasilja kojima je svjedočio prošli vijek? Oslanjajući se na istraživanja i dostignuća psihologije, antropologije i istorije, te, istovremeno, nudeći briljantnu analizu pojava poput Staljina, Hitlera i Himlera, From ukazuje kako naša nezainteresovanost da volimo otvara vrata suprotnoj emociji: mi želimo ili da potpuno kontrolišemo svoj život ili da ga uništimo.

Bekstvo od slobode je analiza fenomena čovjekove strepnje izazvane propadanjem srednjevjekovnog svijeta u kojem se osjećao bezbijedno, uprkos mnogobrojnim opasnostima. Nakon vjekova borbe, čovjek je uspio da izgradi neslućeno bogatstvo u materijalnim dobrima; izgradio je demokratska društva u raznim djelovima svijeta i nedavno se uspješno odbranio od novih totalitarnih spletki; ipak, kao što analiza u Bekstvu od slobode pokušava da pokaže, savremeni čovjek je i dalje nespokojan i u iskušenju da svoju slobodu preda diktatorima raznih vrsta, ili da je izgubi preobražavajući se u mali zupčanik mašine, dobro nahranjen i obučen: ne više slobodan čovjek, već robot.

Sveobuhvatna, reprezentativna sinteza najvažnijih psihoanalitičkih hipoteza, teorija i otkrića. Nastala je iz pera oca psihoanalize, Sigmunda Frojda, i sačinjena je od tri njegova sintetička djela: Uvoda u psihoanalizu, Novih predavanja za uvođenje u psihoanalizu i Nacrta psihoanalize. Svi tekstovi u knjizi napisani su na osnovu brilijantnih Frojdovih predavanja, otkrivaju ga ne samo kao genijalnog naučnika i predstavnika jednog od najznačajnijih pravaca u psihologiji, već i kao popularizatora psihoanalize. On na jednostavan način objašnjava svoje osnovne ideje o strahu, nesvjesnom, nagonima, potiskivanju i Edipovom kompleksu.

Uvod u psihoanalizu je donio Frojdu svjetsku slavu i već za njegovog života ova knjiga je prevedena na šesnaest jezika.

"Autobiografija koju ovdje predstavljam je autobiografija zapadne misli koja se sprema da slijedi maksimu proročišta u Delfima, Spoznaj Sebe. Ova misao se očituje u raznim oblicima – kao sloboda, kao priroda, kao logika – ali one zajedno predstavljaju jedan obrazovni odnos koji čini autobiografsko djelo. Oni koji su skeptični prema imperijalizmu koji je utemeljen u cijelom pojmu istorije zapadne filozofije ne razumiju u čemu je stvar. Imperijalizam ovog projekta je najotvoreniji negaciji i podrivanju u samom istraživanju, u učenju. Istorija zapadne filozofije, u smislu Spoznaj Sebe, možda je najdjelotvorniji oblik samokritike koji Zapad ima na raspolaganju za nju samu. Ona ne može preživeti ovu kritiku bez konstruktivne promene koja proističe iz poricanja samog svog postavljanja. Ono što ona spoznaje i kako se mijenja tema je sledećeg prikaza zapadne filozofije".



(Iz autorovog predgovora)

Imati ili biti? jedna je od najuticajnijih knjiga druge polovine dvadesetog veka. Ništa manje od manifesta nove socijalne i psihološke revolucije u cilju spašavanja naše ugrožene planete, ova knjiga je rezime prodorne misli Eriha Froma. Njegova je teza da se dva modela postojanja bore oko ljudskog duha: model zasnovan na imanju, usredsređen na materijalne posjede, moć i agresiju, osnova za univerzalna zla: pohlepu, zavist i nasilje; i model bitisanja, zasnovan na ljubavi, zadovoljstvu dijeljenja i na produktivnoj aktivnosti.

Imati ili biti? Predstavlja brilijantan program društveno-ekonomskih promjena.

Jung nije od nas tražio da se bavimo alhemijom da bismo bolje razumjeli sebe. On nas je samo i ovim svojim istraživanjem, u knjizi "Psihologija i alhemija", kao i brojnih drugih područja iz opšte psihologije, psihijatrije, parapsihologije, mitologije i religije podstakao da stavimo u pokret lični unutrašnji točak i da se onda prepustimo čaroliji njegovih metamorfoza. Jedna on njih možda će nekoga od nas ponovo dovesti na prag stare ili nove alhemičarske laboratorije u kojoj ćemo, u nekom udaljenom trenutku vremena, otkriti i ono što sam Jung nije mogao da otkrije u alhemiji. Jer, alhemija nije besmislica. U to bar možemo posle Jungovih otkrića biti sigurni.

U djelu „Umeće življenja“ koje vam predstavljamo, Erih From prvo pokazuje lažne puteve ka samoosviješćivanju, koje je kao vrsni didaktičar jasno uvideo i identifikovao još pre mnogo godina, da bi nam potom naznačio put kojim se može steći samosvijest i podelio sa nama korake prema bivanju koje je sam primjenjivao svakodnevno, posvećujući mnogo pažnje samoanalizi kao jednom sredstvu psihoanalize.

Zloćudne maćehe i prelijepe princeze, magične šume i začarane kule. Prasići i veliki, zli vukovi. Bajke su bile integralni dio djetinjstva stotinama godina. Međutim, šta one zaista znače? U ovom nadograđivanom kritičkom djelu, poznati psihoanalitičar dr Bruno Batelhajm predstavlja provokativno i stimulativno istraživanje najpoznatijih bajki. On otkriva pravi sadržaj priča i pokazuje kako ih djeca mogu iskoristit da bi se izborila sa svojim zbunjujućim osjećanjima i strepnjama.

"Ovu knjigu je divno čitati; nije u pitanju psihoanalitička tehnika već dokaz njegove tople empatije i humanog obzira prema pacijentima"

Beti Guld

Mada se smatra društvenim kritičarem, Erih From je prije svega bio psihoanalitičar našeg vremena. Ovi spisi spajaju dva aspekta razmišljanja, pokazujući kako on gradi na temelju frojdijanske teorije i kako je modfikuje svojim humanističkim stavovima. Erih From se više od pedeset godina bavio psihoanalizom; više od četrdeset godina bio je aktivan u Njujorku i Meksiko Sitiju kao učitelj, supervizor i predavač na institutima za psihoanalitičku obuku.

Nacrt psihoanalize pruža sveobuhvatan uvid u razvoj psihoanalize, koji je podijeljen na tri dijela. U prvom dijelu Nacrta, Frojd raspravlja o psihičkom aparatu, o tri njegova dijela (id, ego i superego), kao i o prirodi i načinu funkcionisanja svakog od njih, posebno se osvrćući na odnos onih dijelova sa psihičkim kvalitetima (nesvjesno, predsvjesno i svjesno). Zatim svoju pažnju posvećuje psihoanalitičkom učenju o nagonima, o nagonu života, naročito o seksualnom nagonu i njegovim putevima i stranputicama razvoja, i najzad, o mehanizmima rada sna.
U drugom dijelu Nacrta, Frojd se bavi praktičnim zadacima psihoanalize. Razmatra psihoanalizu kao tehniku psihoterapije i njene osobenosti, a zatim raspravlja o etilogiji, suštini i liječenju neuroze.
Treći dio je najsažetiji i tu Frojd razjašnjava odnos psihičkog aparata prema spoljašnjoj realnosti (ida, ega i superega), razmatrajući posebno pitanje straha (nastanka, prirode i funkcije), mehanizma odbrane i psihički bolesti.

U ovom klasičnom djelu, ugledni psihoanalitičar procjenjuje neprestanu napetost između tradicionalne religije i filozofije psihoanalize, za koju mnogi smatraju da tumači zadovoljstvo instiktivnih i materijalnih želja kao jedini životni cilj. From smatra da psihoanaliza nije neprijatelj religije, niti njen saveznik. Ona se više bavi ljudskom realnošću iza teoloških doktrina i ostvarenjem ljudskih vrijednosti, koje se kriju iza svih velikih religioznih učenja.

"Ovo je nesumnjivo najoriginalnije, da ne kažemo i najznačajnije Ničeovo djelo.
Ne povodi se ni za kakvim autorom, već nosi sasvim osobeni lični pečat svog tvorca. Nije samo najneobičnije nego i najličnije njegovo djelo. Ni prije ni poslije Tako je govorio Zaratustra, Niče nije stvorio ništa slično. Niti prethodna djela nagovještavaju takav razvoj, niti potonja nastavljaju istim pravcem. Kao da je Niče iznenada podlegao nekom neodoljivom iskušenju, nekoj neodoljivoj potrebi, kao da je u magnovenju našao nov, neponovljiv izraz za svoju osnovnu filozofsku misao, kao da je samo za trenutak progovorio svojim vlastitim jezikom.
Niče je u Tako je govorio Zaratustra vidio ni manje ni više nego djelo koje nagoni čovječanstvo na rješenja koja odlučuju o čitavoj čovjekovoj budućnosti." - Iz predgovora Mihaila Đurića

Karl Gustav Jung razlikuje dva glavna stava ili orijentacije ličnosti, stav ekstravertnosti i stav introvertnosti. Ekstravertovan stav orijentiše osobu ka spoljnem, objektivnom svetu. Introvertovan stav orijentiše osobu ka unutrašnjem, subjektivnom svetu. Oba ova suprotna stava su prisutna u ličnosti, ali je obično jedan od njih nadmoćan i svestan. Ako je Ja pretežno ekstravertovano u svom odnosu prema svetu, lično nesvesno biće introvertovano...

Oslanjajući se na mnoštvo podataka iz različitih enciklopedija, Elijade je osmislio ovaj zbornik u kojem su glavne religije raspoređene po abecednom redu. Vodič sadrži informacije o nastanku 33 svetske religije, kao i informacije o verskim običajima, pojmovima i ličnostima koje su u njemu navedene. Knjiga je podeljena na makro i mikro-rečnik.
Makro-rečnik definiše svetske religije, među kojima su i šinto, šamana, taoizam, južnoameričke religije, slovenske i baltičke religije, konfučijanizam, egipatske misterije i religije Okeanije.
Mikro-rečnik definiše reference kroz duža objašnjenja u makro-rečniku.