Savez duhova knjiga je nečuveno darovitih odmetnika. Ono od čega su se, nezavisno jedan od drugoga, odmetnuli, neslavno je propalo.
Naši životi potječu, i na kraju će i isteći, u dugom odjeku te propasti.
Basara, govoreći o onome što je propalo, govori o Srbiji. Ili o svijetu i svemu što je u svijetu ljudsko.
Neki bi njegovi čitatelji toj propasti nadjenuli ime Jugoslavija. Ili nekog još starijeg imeprija, nekog davno prije ukinutog cirkusa iz kojeg su se razbježale životinje, dok je akrobate upropastio strah od visine.
Kukićevo i Basarino odmetništvo svoj kontekst i smisao nalazi u imaginacijama svakoga pojedinog svojeg čitatelja. U tom savezu duhova nema nikakvog programa. Nema ničega što bi vodilo novim kolektivima. Vođeni samilošću i pristojnošću, ljudi nastavljaju sami.- iz predgovora Miljenka Jergovića
