Proizvodi
Filters

2 proizvodi

DOMAĆI ROMAN
899,10 RSD
999,00 RSD
0,00 RSD
Novi roman Milice Vučković: Emotivna i oštra anatomija savremene usamljenosti
Nakon velikog uspeha i nagrađivanog bestselera "Smrtni ishod atletskih povreda", autorka Milica Vučković donosi nam novu, duboko dirljivu i duhovitu priču o ljudima koji su se izgubili u potrazi za smislom i bliskošću. Ovaj roman je ogledalo našeg vremena – precizna vivisekcija modernog života, napisan sa prepoznatljivom oštrinom, finom ironijom i neizmernom nežnošću prema svojim likovima.
Priča nas vodi kroz paralelne svetove dvoje junaka koji, iako naizgled različiti, dele istu prazninu:
Beni – Čovek koji noćima krstari auto-putevima istočne Evrope. Njegov posao je bizarni apsurd: obilazi pet-šopove i drži motivacione govore o sreći kućnih ljubimaca, dok istovremeno ne veruje ni u šta od onoga što prodaje. Njegov život se svodi na fluorescentno svetlo benzinskih pumpi, jeftine hotele i beskrajne, iscrpljujuće razgovore sa kolegama.
Marija (i njen suprug hirurg) – Žena koja je napustila domovinu u potrazi za boljim životom, ali je umesto smisla pronašla samo privid uspeha. Zarobljena je u braku sa uspešnim hirurgom koji svaku zajedničku večeru pretvara u sopstveni monodramski šou, dok ona pokušava da održi fasadu srećne i ostvarene žene.
Oko njih dvoje tka se mreža sporednih likova – ljudi koji su umorni od braka, karijernih ambicija i društvenih uloga, a koji iznad svega čeznu za iskrenim ljudskim kontaktom.
Milica Vučković u svom novom delu secira anomalije savremenog društva. Autorka prepoznaje bolne, a svima nama previše bliske istine:
- Roditeljsku ljubav bez razumevanja: Roditelji koji decu "vole najviše na svetu", ali nikada zapravo ne čuju njihove stvarne potrebe.
- Zamku toksične produktivnosti: Odrasle ljude koji su svoj identitet potpuno izgubili u floskulama o uspehu, biznisu i stalnom radu.
- Rutinu umesto ljubavi: Partnere koji su emocije zamenili zajedničkim rasporedima, obavezama i hobijima.
- Prerano odrastanje: Decu koja su suviše rano naučila da od sveta ne traže i ne očekuju apsolutno ništa.
"Slojevita i duboka, uzbudljiva i dinamična priča naseljena mnoštvom ubedljivo izvajanih likova do čijih nam je sudbina i te kako stalo... Život glavnog junaka Benija ispunjen je događajima i ispražnjen od smisla; pouzdana i finom ironijom obojena naracija vodi nas kroz njegova nastojanja da taj smisao pronađe, da bi nas na kraju neumoljivo navela da se suočimo sa pitanjem: kako smo dozvolili sebi da postanemo tako neizlečivo sami?" - Zoran Paunović o romanu
Nakon velikog uspeha i nagrađivanog bestselera "Smrtni ishod atletskih povreda", autorka Milica Vučković donosi nam novu, duboko dirljivu i duhovitu priču o ljudima koji su se izgubili u potrazi za smislom i bliskošću. Ovaj roman je ogledalo našeg vremena – precizna vivisekcija modernog života, napisan sa prepoznatljivom oštrinom, finom ironijom i neizmernom nežnošću prema svojim likovima.
Priča nas vodi kroz paralelne svetove dvoje junaka koji, iako naizgled različiti, dele istu prazninu:
Beni – Čovek koji noćima krstari auto-putevima istočne Evrope. Njegov posao je bizarni apsurd: obilazi pet-šopove i drži motivacione govore o sreći kućnih ljubimaca, dok istovremeno ne veruje ni u šta od onoga što prodaje. Njegov život se svodi na fluorescentno svetlo benzinskih pumpi, jeftine hotele i beskrajne, iscrpljujuće razgovore sa kolegama.
Marija (i njen suprug hirurg) – Žena koja je napustila domovinu u potrazi za boljim životom, ali je umesto smisla pronašla samo privid uspeha. Zarobljena je u braku sa uspešnim hirurgom koji svaku zajedničku večeru pretvara u sopstveni monodramski šou, dok ona pokušava da održi fasadu srećne i ostvarene žene.
Oko njih dvoje tka se mreža sporednih likova – ljudi koji su umorni od braka, karijernih ambicija i društvenih uloga, a koji iznad svega čeznu za iskrenim ljudskim kontaktom.
Milica Vučković u svom novom delu secira anomalije savremenog društva. Autorka prepoznaje bolne, a svima nama previše bliske istine:
- Roditeljsku ljubav bez razumevanja: Roditelji koji decu "vole najviše na svetu", ali nikada zapravo ne čuju njihove stvarne potrebe.
- Zamku toksične produktivnosti: Odrasle ljude koji su svoj identitet potpuno izgubili u floskulama o uspehu, biznisu i stalnom radu.
- Rutinu umesto ljubavi: Partnere koji su emocije zamenili zajedničkim rasporedima, obavezama i hobijima.
- Prerano odrastanje: Decu koja su suviše rano naučila da od sveta ne traže i ne očekuju apsolutno ništa.
"Slojevita i duboka, uzbudljiva i dinamična priča naseljena mnoštvom ubedljivo izvajanih likova do čijih nam je sudbina i te kako stalo... Život glavnog junaka Benija ispunjen je događajima i ispražnjen od smisla; pouzdana i finom ironijom obojena naracija vodi nas kroz njegova nastojanja da taj smisao pronađe, da bi nas na kraju neumoljivo navela da se suočimo sa pitanjem: kako smo dozvolili sebi da postanemo tako neizlečivo sami?" - Zoran Paunović o romanu
DOMAĆI ROMAN
891,00 RSD
990,00 RSD
0,00 RSD
Milica Vučković je akademska slikarka,
rođena 1989. u Beogradu.
2014. objavljena joj je zbirka kratkih priča „Roj“(Apostrof) a 2017. dobila je prvu nagradu na
Biber konkursu za priču „Jedu ljudi i bez nogu“.
„Najbolja stvar sa vremenom je upravo ta da, šta god radili, ono svakako prolazi. Koliko sam puta u životu poželela da postoji dugme, pauza, koje bih stisnula u do sada bezbroj situacija, nekada i u dobrim situacijama, ne bih dala vremenu da proleti tako brzo, već bih ga podelila na segmente, na slike, pa da mogu da zagledam i osetim svaku ponaosob, do detalja, ali ovako ništa, ode, proleti, pa se trudim iz petnih žila da izvučem neka sećanja, čisto da ta dobra ne zastare, jer čini mi se kao da dobra sećanja stare brže od loših. . . Svakako, posle nekog vremena ne znam čega se zbilja sećam a šta sam iskonstruisala, izmislila i dodala, tako da gotovo ni sama nemam uvid u sopstveni život, u sopstvenu istoriju, čak i da sam zapisivala sumnjala bih u sopstveni rukopis, kao što sumnjam i u svaki drugi rukopis. . .“
rođena 1989. u Beogradu.
2014. objavljena joj je zbirka kratkih priča „Roj“(Apostrof) a 2017. dobila je prvu nagradu na
Biber konkursu za priču „Jedu ljudi i bez nogu“.
„Najbolja stvar sa vremenom je upravo ta da, šta god radili, ono svakako prolazi. Koliko sam puta u životu poželela da postoji dugme, pauza, koje bih stisnula u do sada bezbroj situacija, nekada i u dobrim situacijama, ne bih dala vremenu da proleti tako brzo, već bih ga podelila na segmente, na slike, pa da mogu da zagledam i osetim svaku ponaosob, do detalja, ali ovako ništa, ode, proleti, pa se trudim iz petnih žila da izvučem neka sećanja, čisto da ta dobra ne zastare, jer čini mi se kao da dobra sećanja stare brže od loših. . . Svakako, posle nekog vremena ne znam čega se zbilja sećam a šta sam iskonstruisala, izmislila i dodala, tako da gotovo ni sama nemam uvid u sopstveni život, u sopstvenu istoriju, čak i da sam zapisivala sumnjala bih u sopstveni rukopis, kao što sumnjam i u svaki drugi rukopis. . .“








