Eseji Emsure Hamzić inspirisani najraznolikijom umetnošću, počev od sevdalinki, preko poezije do slikarstva, uvek imaju isti cilj – da ukažu na nenametljivi značaj stvaralaštva.
„Umjetnost kao zlatni prah po svježem mastilu, kad sve prođe, daje jednu patinu, smješta događaje u zlatni ram, čini da se i nama čini da je sve imalo smisla, bilo vrijedno patnje, žrtve, imalo viši smisao i cilj. Tako obrađeno i viđeno (pročitano), liječi rane, zaustavlja krvarenje duše... Uljepšava prošlost, kao fotograf koji uveličava, retušira i narumeni obraze. Konačno, svaka umjetnost je ‘naivna’ u odnosu na život!“
