Mihailo Petrović Alas bio je osnivač naše matematičke nauke, ali i vaspitač i učitelj čitavih naraštaja naših matematičara. Sa izvora velike nauke, francuske matematike s kraja XIX veka, on je usvojio mnoge nove ideje koje vode ka stvarnom napretku nauke. On je jedini srpski matematičar koji je ušao u krug sto najznamenitijih Srba.
2. tom: BUNTOVNIK I APOSTOL DRAINAC RADE
Rade Drainac(Radojko Jovanović 1899-1943) se danas smatra nespornim začetnikom neoromantičarske tradicije u srpskom pesništvu između dva svetska rata. Skromnog socijalnog porekla, kao šesnaestogodišnji učenik kruševačke gimnazije, prešao je Albaniju peške i potom školovanje nastavio školovanje u Francuskoj. U Parizu je u čuvenom ambijentu boemskih kafana udahnuo i dah pariske umetničke avangarde. Po povratku u zemlju, nakon prvog pesničkog perioda, kao odocneli sledbenik Rakića i Dučića, vrlo brzo se preobratio u hipermodernog pesnika. Drainac ostaje zapamćen kao naš najznačajniji pesnik boemije i anarhoidnog bunta između dva rata. Bio je i osnivač značajnog književnog časopisa „Hipnos“, koji je proklamovao novu pesničku estetiku.. Zavodovo izdanje Sabranih dela Rada Drainca, predstavlja prvo takve vrste, a poslednji njihov tom sadrži mnogobrojne osvrte i prikaze na Drainčevo zanimljivo i značajno pesničko, kao i publicističko delo.
Vezu između istorije i književnosti u Srba posebno osvetljava činjenica da su dva najveća srpska pisca: Ivo Andrić i Miloš Crnjanski, upravo istoričari po svom obrazovanju. Ipak, najznačajniji poznavalac istorije u savremenoj srpskoj književnosti je bez ikakve sumnje - Milovan Vitezović. U knjizi Misli srpski, u kojoj imamo zanimljive, pa čak i provokativne rasprave o ljudima i događajima iz srpske prošlosti, imamo zanimljivog pisca Milovana Vitezovića, neprestano prožetog i ozarenog istorijom svog naroda. Period srpskog XIX veka , koji je još od znamenite televizijske serije o Vuku Karadžiću doneo Vitezovićevu veliki ugled i slavu, zauzima najveći deo knjige. I pored toga, u njoj se nalaze i zanimljivi tekstovi i o drugim vremenima, ali i kulturnim fenomenima srpskog društva, kao u više nego interesantnom tekstu: Srpska boemijo, svaka čast.
Ovo, izdanje Zavodovog grčko - srpskog rečnika nastao je zapravo iz hobija Balaća, jednog istinskog zaljubljenika u grčku kulturu i njegovog višegodišnjeg prikupljanja leksičke građe. Balać je ponudio temeljnu građu za do sada najveće ovakvo delo u srpskoj leksikografiji. Sem toga Balać je prihvatio veoma važne filološko sugestije koatora ovog leksikografskog dela Miodraga Stojanovića. Tako je ovaj rečnik dobio nove izraze i sinonime, ne samo u grčkom, već i u srpskom tekstu, a iz rečnika su uklonjeni određeni arhaični, starogrčki i katarevtički pojmovi. Cilj je bio da ovaj rečnik, na osnovu grčkog govornog jezika - dimotikia, sadrži reči i izraze koji se najviše upotrebljavaju u savremenoj grčkoj kulturi i dnevnoj komunikaciji. Ovaj rečnik sadrži oko 50 000 reči i obuhvata sve nivoe komunikacije u društvenom, kulturnom i svakodnevnom životu. Rečnik sadrži i važnija lična i mitološka imena, toponime i geografske pojmove, nezaobilazne skraćenice i Pregled grčke gramatike. On je koristan priručnik, kako onima koji uče i grčki,ili srpski jezik, tako i predavačima, studentima, prevodiocima i naučnicima, srpskom i grčkom čitaocu.
LIKOVI TRADICIJE - studije i prilozi iz dubrovačke književnosti
Ova knjiga inače profesora beogradskog Filološkog fakulteta dr Slavka Petakovića, u svom podnaslovu Studije i prilozi iz dubrovačke književnosti, praktično daje osnovu i sadržaj ovog izdanja. Ovo delo istoričara književnosti mlađe generacije, najpre podseća na dugu i značajnu tradiciju izučavanja dubrovačke i primorske književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu, koju je zasnovao još Pavle Popović. I ovo delo, potvrđuje ono stanovište da na istoriju dubrovačke književnosti treba gledati i kao na srpsku, a ne samo hrvatsku. Da je Dubrovačka književnost vanredan i eksluzivan primer kontakta kulture dva naroda, na poseban način potvrđuju ogledi u ovom delu: Pomeni Dubrovnika u epskoj folklornoj tradiciji; Motiv brave dubrovačke u epskim narodnim pesmama; Politička satira Mavra Vetranovića; Parodija ili ne: o Tireni Marina Držića; Psihološka motivacija likova i mehanizam prevare u Noveli od Stanca Marina Držića; Likovi seljanki u renesansnoj tradiciji, i drugi.
Iscrpne gramatičke i sintaksičke informacije. Jasno razlučenja značenja. Obilje podataka koji vode jasnom razumevanju i pravilnoj upotrebi. Stilske nijanse. Podaci o brojivosti imenica i mestu upotrebe prideva. Kombinacije s drugim rečima. Objašnjenje manje poznatih reči srpskog jezika. Britanska i američka varijanta engleskog jezika, i u slučaju različitih reči za isti pojam, i u slučaju različitog izgovora iste reči.
Antologija ruske poezije: XVII–XXI vek dr Aleksandra Petrova predstavlja kapitalno delo i originalno ostvarenje. Izbor stihova iz ruske poezije čiji rukopis imamo pred sobom predstavlja drugo, znatno dopunjeno i izmenjeno izdanje sada već legendarne Antologije iz 1977. godine. Petrov se potrudio da što prilježnije predstavi još 33 godine ruske poezije i njene recepcije, odnosno književni period koji razdvaja prva i drugo izdanje.
Praktična gramatika prema autorovim rečima namenjena za rad na višim nivoima učenja engleskog jezika, premda se može konstatovati da je ovo štivo veoma korisno i prevodiocima. Gramatika sadrži pitanja koja se mogu javiti u procesu učenja, a tiču se najsitnijih jezičkih finesa, što autori gramatika obično preskoče, a odmah zatim su dati i detaljni odgovori na njih.
Milanović je veoma vešto sklopio priču o tome šta je to srpski književni jezik i kakve su bile njegova geneza i evolucija do današnjih dana. Ta priča ispričana je uz pomoć većeg broja tekstova različitih žanrova i stilova, koji ilustruju sve tipove književnog jezika kod Srba.
Vojislav Ilić (1860-1894) je oslobodio srpsku liriku romantičarskih tematskih okvira, njene formalne labilnosti i potčinjenosti usmenom stihu i otkrio nova vrela metričko-ritmičkim mogućnostima naše reči. Ispod tog krila izašli su pesnici najviših vrednosti - Jovan Dučić, Vladislav Petković Dis i Aleksa Šantić, a uticao je i na pesnike drugih južno-slovenskih naroda - Kranjčević, Vidrić, Krleža. On je srpsku pesničku reč odvojio od uloga koje se ne tiču same poezije time što je lepotu reči i ono što tom lepotom stvara stavio ispred i iznad svih drugih uloga.
Svoje prve pesme Nastasijević (1894-1938) je objavio 1922. godine, ali je znatniju pažnju književne javnosti i kritičara počeo da privlači punih trideset godina kasnije. Tek posle niza manjih ili većih promena u razvoju naše književnosti, tek kada nova pesnička generacija modernista, predvođena Vaskom Popom i Miodragom Pavlovićem, ranih pedesetih godina, otkrije Nastasijevića i skrene pažnju na umetničku vrednost i podsticajnost njegove poezije, počeće intenzivnija recepcija njegovog književnog opusa, tokom koje će Nastasijević ući u red naših najznačajnijih pisaca XX veka.U ovoj knjizi dat je izbor iz Nastasijevićeve poezije, iz ciklusa “Pet lirskih krugova”, kao i iz njegove proze - “Iz tamnog vilajeta”.