POLITIKA

Kada je Boris Kagarlitsky, polovicom 1990-ih, započeo s pisanjem ove knjige, stanje ljevice gotovo je posvuda u svijetu bilo deprimantno. Svaki oblik ljevičarske i marksističke politike bio je marginaliziran, a dominirala je liberalna ideologija. Danas se, međutim, kapitalistička ekonomija suočava s dramatičnom recesijom i na vidjelo izlaze strukturalni problemi neoliberalnog kapitalizma. U ovoj knjizi Kagarlitsky se obrušava na neoliberalizam, ali i na politiku “nove ljevice”. Ukoliko neoliberalizmu, unatoč njegovu ekonomskom neuspjehu, prepustimo da i dalje zauzima poziciju ideološkog hegemona, zavladat će, smatra, “novi barbarizam” kakav je već na djelu u Istočnoj Europi, a pojavljuje se i na Zapadu.

Na neuspješnu politiku s kraja dvadesetog stoljeća valja odgovoriti stvaranjem dalekosežne alternative – Kagarlitsky odbija tezu o iscrpljenosti marksističke misli, smatrajući da su Marxove ideje danas aktualnije nego ikad. Imajući u vidu probleme s kojima se ljevica suočava, Kagarlitsky navija za iskorištavanje trenutka ideološke i političke praznine uzrokovane opadanjem kapitalističke ekonomske moći – ljevica bi se trebala organizirati na nacionalnoj razini i formirati utjecajne političke stranke, razraditi programe koji se obraćaju praktičnim problemima u društvu i koji mogu dobiti podršku većine. Ljevici danas, zaključuje, očajnički nedostaje politika.

Treći put jedan je od koncepata oživljavanja, odnosno stvaranja nove, takozvane umjerene ljevice što ga je ponudio “guru” nove britanske socijaldemokracije, Anthony Giddens. Postao je politička filozofija Tonyja Blaira i novih laburista u Britaniji, Gerharda Schrödera u Njemačkoj, te u Sjedinjenim Američkim Državama u vrijeme Billa Clintona. Bio je to raskid s postojećim dogmama klasične socijaldemokracije i ubrzo postaje platforma političkih programa mnogih evropskih socijaldemokratskih stranaka. Koncept je izazvao pravu buru kritika s lijeve i s desne strane – od shvaćanja da je treći put zapravo mješavina već postojećih ideja i politika odnosno velika šupljina ili potpuno prazna politička filozofija, tačerizam provođen drugim sredstvima, do tvrdnji kakve je zastupao primjerice Norberto Bobbio o formuli koja je ni lijevo ni desno i koju je koristio i francuski fašistički pokret – a Alex Callinicos, koji ga naziva “najboljom ideološkom krinkom neoliberalizma”, u ovoj nam knjizi daje onu upravo najargumentiraniju.

S obzirom na prođu koncepta na vlasti, postavlja se pitanje smislenosti daljnje rasprave. Vjerojatno će biti još pokušaja pomirenja “poduzetništva i pravde” – iskustvo slobodnotržišnoga kapitalizma neprestano izaziva borbe za socijalnu pravdu. No mi i dalje živimo u sjeni Sovjetskog Saveza i njegova pada. U odsutnosti demokratske i napredne alternative u koju bismo imali pouzdanja, iskušenje da se kapitalizam pokuša humanizirati mnogima je neodoljivo. Pouka ove knjige, kao i učinka vladavine trećeg puta, jest da je taj projekt utopijski. Zahtjevi pravde naprosto su, proizlazi, nespojivi s logikom kapitala.