Proizvodi

Isabel Aljende se u svojoj najnovijoj knjizi Žene srca moga priseća svog života pozivajući nas da joj se pridružimo na njenom ličnom i emocionalnom putovanju na kojem susrećemo sve drage žene koje su obeležile njen život, počev od onih najbližih, do čuvenih spisateljica poput Virdžinije Vulf ili Margaret Atvud, kao i mlade i hrabre aktivistkinje današnjice u beskonačnoj borbi za ženska prava, ne izostavljajući ni mnogobrojne anonimne žene koje su pretrpele i trpe nasilje, ali ipak ne posustaju već nastavljaju da se bore, ne osvrćući se na prošlost. Sve su to žene koje su nadahnule ovo delo, u kojem se Isabel Aljende osvrće i na nezapamćenu pošast koja je promenila naše živote, što nam može biti još jedan podsticaj da nastavimo svoju borbu, ne gubeći mladost u srcu i beskrajnu želju za ljubavlju.

Ako neka knjiga ima jedan pasus, jednu ideju koja ima snagu da promeni čovekov život, obično je samo to dovoljno da opravda njeno čitanje, ponovno čitanje i pronalaženje mesta za nju na polici. Ova knjiga ima nekoliko takvih pasusa.
Kao toliki nemački i istočnoevropski Jevreji koji su smatrali da su sigurni tokom tridesetih godina dvadesetog veka, Frankl je bio poslat u nacističku mrežu koncentracionih i istrebljivačkih logora. Začudo, preživeo je – biblijskim rečnikom „glavnja istrgnuta iz ognja“. Ali njegova pripovest u ovoj knjizi manje govori o njegovim jadima, onome što je propatio i izgubio, nego o izvorima njegove snage da preživi. Nekoliko puta u ovoj knjizi Frankl sa odobravanjem citira Ničea: „Onaj koji zna zašto živi, može podneti gotovo svako kako.“
Frankl je održao sebe u životu i održao nadu u životu misleći na svoju ženu i mogućnost da je ponovo vidi – i sanjajući, u jednom trenutku, o predavanjima posle rata, o psihološkim lekcijama koje se mogu naučiti iz iskustva u Aušvicu.
Koliko god bilo užasno, njegovo iskustvo iz Aušvica ojačalo je jednu od njegovih ključnih ideja: život nije prevashodno potraga za zadovoljstvom, kao što je Frojd verovao, ili potraga za moći, kao što je Alfred Adler podučavao, nego potraga za smislom.
Najveći zadatak svake osobe jeste da pronađe smisao u svom životu.

Pred vama je zbirka novela Ive Andrića čiji je fokalni karakter žena i ženska sudbina. Ženski likovi u Andrićevoj su prozi istovremeno silni i slabi: sudbina žene postaje onaj marginalizovani mikrosvijet u kome se najjasnije i najdrastičnije otkriva uvijek tegobna i zamršena istorija naših predjela. „Žena stoji kao kapija, na izlazu, kao i na ulazi ovoga svijeta“, govorio je Andrić. U ovoj zbirci objedinjena su tematski Andrićeva remek-djela pripovijedačke proze kao što su: Put Alije Đerzeleza, Mara milosnica, Anikina vremena, Nemirna godina, Jelena, žena koje nema...

Ovaj roman jednog od najznačajnijih pisaca latinoameričkog buma, Hulija Kortasara, može biti opisan kao svojevrsni vodič za život u „velikom gradu“. Taj „veliki grad“ može biti bilo koji megalopolis. Kao što kaže jedan od likova ovog romana: „Jednu osobu Grad može podsjećati na Pariz, za drugog to može biti ono mjesto na koje ujutro odlazi kad se probudi u Barseloni, za nekog trećeg to može biti pivnica u Oslu.“ Ovi obrisi megalopolisa, kako ih Karlos Fuentes opisuje,, „izgledaju kao nacrtani rukom braće Marks, uz pomoć Bele Lugošija!“ Grupa prijatelja izmišlja jedan grad, imaginarnu metropolu koja postoji kao nadrealistička alternativa „normalnom svijetu“ koji guši likove u ovom romanu velikog Argentinca.Ovaj roman jednog od najznačajnijih pisaca latinoameričkog buma, Hulija Kortasara, može biti opisan kao svojevrsni vodič za život u „velikom gradu“. Taj „veliki grad“ može biti bilo koji megalopolis. Kao što kaže jedan od likova ovog romana: „Jednu osobu Grad može podsjećati na Pariz, za drugog to može biti ono mjesto na koje ujutro odlazi kad se probudi u Barseloni, za nekog trećeg to može biti pivnica u Oslu.“ Ovi obrisi megalopolisa, kako ih Karlos Fuentes opisuje,, „izgledaju kao nacrtani rukom braće Marks, uz pomoć Bele Lugošija!“ Grupa prijatelja izmišlja jedan grad, imaginarnu metropolu koja postoji kao nadrealistička alternativa „normalnom svijetu“ koji guši likove u ovom romanu velikog Argentinca.

‘Ustav Republike Hrvatske’ ljubavna je priča o mržnji, inspirirana stvarnom zemljom, priča koja razotkriva sve naše netrpeljivosti, predrasude i mržnju prema različitostima. Film se već prije prikazivanja u hrvatskim kinima ovjenčao s nekoliko nagrada u inozemstvu, od kojih je najjače odjeknuo Grand Prix na međunarodnom filmskom festivalu u Montrealu.

Vladalac je studija o politici koju je napisao Nikolo Makijaveli 1513. godine.

U ovoj studiji Makijaveli proučava puteve i načine dobijanja aristokratske vlasti. On jednostavno piše studiju o politici tog vremena koja se oslanja na načelo ”cilj opravdava sredstvo” tj. ”vladalac smije da upotrijebi sva sredstva u državnom interesu.”

Na Makijavelijevim stavovima stvoren je novi stav u politici nazvan po njemu- makijavelizam. Vladalac je Mekijavelijev dar Medičijevima i baziran je na njegovom znanju o djelima velikih ljudi. Makijaveli piše o onima koje je lično poznavao i sa kojima je imao politička iskustva, kao i onima koje je čitao i proučavao.

Ovo je prvi roman koji je Dostojevski napisao nakon devetogodišnjeg izgnanstva i predstavlja vrhunac piščeve analize ljudske psihe i unutrašnjih konflikata. Roman govori o čovjekovom nesporazumu sa svijetom u kome se našao. Junak ovog romana je svjestan da je svojim umnim sposobnostima daleko iznad svojih neprijatelja. Međutim, njegovo beskrajno samoljublje ga nagriza, dok njegova mržnja i prezir uništavaju sve čega se dotakne. On ne uspijeva da cijeni i čuva ni ono najvrjednije što ima. Liza, koja mu je podarila svoje tijelo, dušu i nedužno srce biva najveća žrtva njegove ogorčenosti i mržnje. On na njoj liječi svoje frustracije i povrijeđeni ego, kao da želi da njoj naplati za sva svoja poniženja. Ovim romanom, Dostojevski je htio da provjeri da li čovjek može makar pred samim sobom da bude iskren, a da ne ustukne pred istinom o onome što zapravo jeste.

Hamlet je Šekspirova najpoznatija i najzagonetnija drama. Šekspirov Hamlet formom prati, u ono vrijeme popularne, tzv. tragedije osvete. Hamlet, danski princ, pokušava da osveti ubistvo svog oca počinjeno od strane Klaudija, njegovog ujaka, koji je sada kralj Danske. Gotovo magična privlačnost ovog Šekspirovog djela leži u brojnim nejasnostima i enigmatičnostima sa kojima se već generacije čitatelja susreću u ovom najzahtjevnijem ali i najslavnijem djelu Šekspirovog genija.

Ko je duh koji se ukazuje Hamletu: da li je to njegov otac, ubijeni kralj koji iz nekog čistilišta dolazi da traži od svog sina zadovoljenje pravde na zemlji i kaznu za svoje ubice, ili je u pitanju demonsko ukazanje koje iskušava mladog danskog kraljevića? Da li Hamlet zaista izgubi razum ili samo simulira ludilo? Kada se jednom uvjeri da je Klaudije ubica, zašto ne djela? Da li je njegova majka Gertruda bila nevjerna njegovom ocu, ili čak i saučesnik u ubistvu?

Najpoznatija ljubavna priča ispričana na engleskom jeziku, Šekspirov Romeo i Julija je drama o nesuđenim ljubavnicima koji su odvažno stali protiv društvenih konvencija i platili strašnu cijenu.

Grad Verona, rastrzan nasilnim konfliktom između porodica Montagi i Kapuleti, liči na bure baruta koje može da eksplodira svakog trena. Gradonačelnik Verone, u cilju uspostavljanja poretka, zaprijetio je da će kazniti smrću svaki pokušaj narušavanja mira. No za Romea Montaga i Juliju Kapuleti sukob njihovih porodica kao da ne postoji. Kroz tajne susrete, dvoje ljubavnika postepeno koračaju ka propasti, dok se njihove porodice primiču, u napetom kretanju, otvorenom i krvavom obračunu.

Romeo i Julija, Šekspirova rana drama, postala je jedna od ključnih pripovijesti naše civilizacije koja u sebi spaja i eros i tanatos: neobično snažnu ljubavnu strast i njenu nasilnu i razornu snagu.

Nenadmašni genije predstavlja jednu od najranijih Teslinih biografija: Napisana je tek godinu dana poslije Tesline smrti. Pisac je lično poznavao Teslu te ovo djelo ima i težinu ličnog svjedočanstva. U ovoj knjizi O' Nil je uspio da predstavi cjelovit portret Tesle kao čovjeka i kao naučnika. Autor istražuje kako je Teslin otac inspirisao njegov naučni razvoj, kako se slavni naučnik pridržavao svojih teorija uprkos sveopštem nepovjerenju, kako se Tesla snalazio u društvenom životu Njujorka krajem 19.vijeka…

Karim Amir živi sa svojom majkom Engleskinjom i svojim ocem Hindusom u predgrađu Londona, prolazeći kroz svoje tinejdžerske godine uz neprekidnu potragu za avanturama i seksualnim otkrićima. Život ipak postaje zanimljiviji kada Karimov otac postane „Buda iz predgrađa“ koji oko sebe okuplja različite „misitčne“ i „ezoterične“ ličnosti. Karim najednom ulazi u svijet pank žurki, rok zvijezda, seksualnog oslobođenja... Paralalena ljubavna priča, inteligentna komedija, slike društvenih previranja čine Budu iz predgrađa jednim od najprovokativnijih i najoriginalnijih romana savremene britanske književnosti.

Jedan od najuticajnijih dramskih tekstova XX vijeka, Čekajući Godoa, je bila prva Beketova profesionalno postavljena drama. Premijerno je izvedena u Parizu, 1953. godine u malom pozorištu Babilon, i od tada se smatra temeljnim djelom savremenog teatra.

Dva muškarca, naizgled beskućnika, čekaju nekoga ili nešto pod nazivom „Godo“. Vladimir i Estragon čekaju pored drveta na pustoj dionici puta vodeći jedan od najzačudnijih dijaloga savremene književnosti: riječi koje iskazuju svoju nemoć, nemogućnost da prenesu poruku, rastaču se u poetskim igrama, tonu u onirično i doslovno besmisleno. Sve je to, u knjževnoj kritici, tumačeno kao mračna alegorija čovjekove potrage za smislom. Beketova drama je tumačena u kontekstu ekspresionističkog minimalizma koji je, stilski, iskazivao egzistencijalni nemir i angst evropskog svijeta po završetku Drugog svjetskog rata. Njegove drame funkcionišu i danas kao magične i opčinjavajuće alegorije kriza i lomova prošlog vijeka.

Godina 1939. Nad Poljskom se nadvila sijenka nacizma, a mladu su Almu Belasko roditelji poslali što dalje, na bezbjedno, kod njenog ujaka u San Francisko. Tu će, dok svijet neumitno srlja u ponor i mrak velikog rata, Alma susresti Ićimea Fukida, tihog i plemenitog sina porodičnog baštovana, Japanca.

Neprimjećeni od svih koji su zauzeti velikim zbivanjima koja potresaju svijet iz temelja, Alma i Ićimei uploviće u ljubavnu vezu punu nježnosti. No, nakon japanskog napada na Perl Harbor, stvari će se drastično promijeniti. Hiljade Japanaca u Americi biće proglašeni neprijateljima i odvedeni u sabirne centre. Alma i Ićimei ponovo će se sresti ali njihova ljubav mora zauvijek ostati tajna skrivena od svijeta.

Ovo je priča o ljubavi koja se ne može zaboraviti decenijama, događaj koji mijenja život iz temelja. Alma koja u staračkom domu broji svoje posljednje dane kazuje nam priču svog života – povijest o jednoj tajnoj strasti koja traje skoro sedamdeset godina.

U ovom djelu, From istražuje konfuziju modernog čovjeka koji je, izgubivši vjeru u bilo koji viši životni princip, postao bespomoćan plijen unutrašnjih i spoljašnjih razornih sila. Iz široke, interdisciplinarne perspektive, koja je i njegov prepoznatljivi metod istraživanja, From nam pokazuje kako su odgovori na pitanja psihologije mnogo bogatiji i jasniji ako se sagledaju u kontekstu filozofije i etike. Ljudska priroda se ne može adekvatno razumjeti ako se prethodno ne ispitaju vrijednosti i moralni konflikti sa kojima se čovjek svakodnevno suočava

"Priče o kugi su takođe nadahnute besmrtnim pričama univerzalnog Firentinskog djela. Ovaj komad ne nastoji da bude pozorišna adaptacija Dekamerona, jer bi scenska postavka i dramatizacija stotine priča iz Bokačove knjige bile nemoguć, i u svakom slučaju neizvodiv podvig. Ovo je vrlo slobodna verzija, u manjem formatu, djela koje kao polazišnu tačku koristi suštinsku činjenicu iz Dekamerona - bijeg grupe osoba u imaginarni svijet kako bi izbjegle kugu koja pustoši njihovo okruženje i na nju se nadograđuje pripovijest sačinjena od priča koje fiktivnu stvarnost suprotstavljaju stvarnom svijetu, uzurpirajući stvarne živote svojih protagonista, istovremeno ih izbavlja iz najveće nesreće ljudskog roda: nestanka ili istrebljenja..."

Broj 509 je politički zatvorenik u nemačkom koncentracionom logoru. Deset godina svog života proveo je u paklenim uslovima. Gotovo samrtnički slab, još je zadržao smisao za humor i snažan osećaj da se rat ipak bliži kraju. Nada o oslobođenju je onaj poslednji ostatak, poslednja misao, slamka spasa da sav taj užas nije bio uzaludan. SS postava logora nastavlja svoju opsesiju i vlast terora. Da li u izmučenim i iscrpljenim zatvorenicima koji žive u stravičnim uslovima, ima još snage, sile i moći da se bore? Da uzvrate i da umru pod svojim pravilima?

"Kako je to odjednom čudno i strano. Sijedam za kompjuter i počinjem pisati prijatelju u moju tuđinu. Pišem tamo gdje mi je postalo tuđe. Riječi polako izlaze iz mene i čine se trome i pospane, kao da nemaju šta reći ili objasniti. A i nema se, zapravo, više ništa reći ni objasniti. Prijatelji to ionako razumiju, a bitange više ne uzimam za ozbiljno, jer ih, kad mi se pojave, odagnam od sebe k’o dosadne muhe sa revera moga crnoga kaputa. Dragi Igor Mandić uvijek mi je govorio kako treba pisati, pisati i pisati, jer riječi dolaze do ljudi. Nađu svoj put. Odjek. Ipak, trebam li pisati o svemu tome što sam proživio ovih trinaest godina? Ima li smisla, i zašto, napokon? Ja sam se već odavno pomirio sa svojom sudbinom. Znam da sam, na neki način, gubitnik i da se vrijeme koje smo svi skupa proživjeli ovih trinaest godina nije odviše nježno ponijelo prema ljudima poput mene, ali znam i to da sam izabrao put koji su mi nalagali moj moral i moja savjest."

Kada je Karl Gustav Jung krenuo na dugi put u nepoznate predjele sopstva i samoistraživanja, nazvao je tu psihološku odiseju „sučeljavanjem sa nesvjesnim“. Proces i rezultati tog istraživanja sadržani su najpregnantnije i najotvorenije u njegovom najenigmatičnijem djelu, tzv. Crvenoj knjizi koju je pisao između 1914. i 1930. godine. Višegodišnji Jungov hod u istraživanju ljudske slike ostavio je pečat na ovoj knjizi: u njoj ćemo sresti nove i neobične aspekte Jungovog učenja o arhetipovima, kolektivno nesvjesnom, procesu individuacije, ideje o postupnoj transformaciji psihoterapije od prakse usmjerene ka liječenju psihičkih tegoba i oboljenja ka sredstvu koje može služiti dubljem i temeljnijem razvoju ličnosti.

Sam je Jung Crvenu knjigu smatrao svojim najznačajnijim radom, iako je, sve do nedavno, bila dostupna samo maloj grupi ljudi. Ova knjiga iz Jungove zaostavštine, objavljena je tek 2009. godine. Ona funkcioniše kao tajanstveni mehanizam koji otkriva suštinske faze razvoja savremene psihologije.

U srcu svake žene obitava neukrotiva snaga, ispunjena instinktima dobra, strastvenom kreativnošću i bezvremenim znanjem. Ona je Divlja Žena, otjelovljenje ženske instinktivne prirode. Ali ona je i ugrožena vrsta. U ovoj knjizi dr Estes otkriva bogatstvo mitova iz različitih kultura, folklora i predanja, čak i iz sopstvenog porodičnog nasljeđa, u cilju da pomogne ženama da ponovo uspostave kontakt sa ovim snažnim, zdravim, vizionarskim atributima sopstvene instinkitvne prirode. Kroz priče i komentare u ovoj knjizi, dr Estes je stvorila novi leksikon ženske psihe.

Knjiga koja će svakoj ženi pomoći da izbjegne one greške koje u svom samorazvoju svi pravimo, slušajući upravo svoju prirodnu inuticiju. Knjiga dr Estes predstavlja zanimljiv vodič za najuzbudljivije putovanje u sopstvenu unutrašnjost.

Poslije godina skrivanja i pošto je za dlaku izbjegao smrt u koncentracionom logoru, Ros je napokon na bezbjednom. Sada živi u Njujorku, među starim prijateljima, daleko od nedavnih zvjerstava koja su se odvijala preko okeana. Ros će uskoro sresti Natašu, prelijepu ženu i migrantkinju, poput njega. Njeno toplo srce učiniće da Ros zaboravi svoja ledena i zastrašujuća sjećanja.

Pa ipak, iako se rat bliži svojoj nasilnoj završnici, Ros ne uspijeva da pronađe mir. Njegovi ga demoni još uvijek progone. Da li su to duhovi prošlosti ili krivica zato što je preživio ono što mnogi drugi nisu, Ros ne zna. On, zapravo, tek počinje da razumijeva da sloboda nije nešto naivno i jednsotavno i da raj, koliko god savršen, ima svoju cijenu...

Poslije četiri iscrpljujuće godine, Veliki rat je konačno završen. Sada se Ernst i nekoliko njegovih saboraca iz regimente pitaju šta će biti dalje sa njihovim životima. Gradovi koje su napustili prije četiri godine kao mladi ljudi puni ideala i entuzijazma, sada izgledaju hladniji i udaljeniji, njihovi domovi manji, razlozi zbog kojih su njihovi drugovi ginuli – nejasni.

Za Ernsta i njegove prijatelje, put do mira je mnogo varljiviji nego što su ikada mogli da zamisle za vrijeme dok je Evropom bijesnio rat. Pateći zbog nedostatka hrane u posljeratnoj Njemačkoj i političkih nemira, kao i od slomljenog srca, Ernst prolazi kroz krizu koja će ga naučiti šta je to zbog čega treba živjeti – i šta je to što ima, a što mu niko ne može oduzeti.

Poslije dvije godine na ruskom frontu, Ernst Greber konačno dobija tri sedmice odsustva. Ali pošto se i prije dešavalo da odustva budu otkazana u zadnji čas, Greber je odlučio da ne piše svojim roditeljima da im ne bi davao lažnu nadu.

No kada Greber napokon stigne kući, otkriće da je njegov dom sravnjen sa zemljom. Od njegovih roditelja nema ni traga ni glasa. Dok se njegovo odsustvo primiče kraju, Greber će potražiti Elizabetu, prijateljicu iz djetinjstva. I ona je, kao i on, zarobljenik života koji nije željela. U vremenima rata, ljubav je riječ koja se ne pominje često. Ali ponekad, ono što je trebalo da bude privremena utjeha može proizvesti neko neočekivano iskupljenje.

U ovom Tolstojevom remek – djelu, jednom od najznačajnijih velikih romana XIX vijeka, prepliću se životi pojedinaca sa velikim svjetskoistorijskim događajima u vrijeme Napoleonovih ratova i francuske invazije na Rusiju. Sudbine Rostovljevih i Bolkonskih, Nataše i Andreja, intimno su povezane sa epskim odvijanjem istorije koja, u Tolstojevom djelu, teče paralelno sa njihovim životima. Slike raskošnih balova smjenjuju se sa slikama ratnih taktika. Nasilne scene ratnih okršaja ukrštaju se sa svakodnevnim ljudskim strastima i željama u ovom romanu koji spada među najuticajnija djela svjetske književnosti.

Tolstoj nam u Ratu i miru nudi veličanstvenu galeriju likova međusobno povezanih sudbinskim vezama, te briljantna i uticajna ispitivanja velikih tema poput slobode volje, ljudske sudbine i proviđenja. Čak su i Tolstojevi portreti emotivnih i bračnih odnosa, kao i scene iz domaćeg života skoro podjednako žive i uzbudljive kao i napete i veličanstvene scene rata koje ih prate.

Romen Rolan je, čitajući Rat i mir, primijetio kako to voluminozno djelo „nema ni početak ni kraj. To je život sam u njegovom beskrajnom kretanju.“

Servantesov roman po mnogim tumačima predstavlja prvi moderni roman svjetske književnosti. Don Kihot, plemeniti idalgo od La Manče, šesnaestovjekovni je plemić koji, pod uticajem čitanja viteških romana, kreće u ostvarivanje svojih fantazija. U ovom se Servatesovom djelu vrtoglavo prepliću stvarnost i fikcija, jedu jedno drugo, te stvaraju očaravajuću priču prepunu humora, romanse ali i tuge. Don Kihotov put u potrazi za svojim viteškim idealom, jedna je od najuzbudljivijih književnih avantura koja je Servantesa smjestila u sami vrh najznačajnijih svjetskih pisaca uz Šekspira sa kojim dijeli, ne samo godinu smrti već i isti intenzitet genija. Don Kihot, primijetio je Harold Blum, nije ni ludak ni budala. „Njegovo je viđenje stvari uvijek dvostruko: on vidi ono što i mi vidimo, ali vidi i još nešto“ što nama izmiče, „neku moguću slavu“ ili veličinu za kojom čezne i za kojom je u stalnoj potrazi.