DOMAĆE BIOGRAFIJE, MEMOARI, DNEVNICI, PISMA

Rođen 1932. u Zagrebu, živeo je u Beogradu od 1937. do 1992, kada je prešao u Berlin, gde i danas živi. Objavio je preko 50 knjiga, a njegovi pozorišni komadi izvođeni su s velikim uspehom na našim scenama.

Nastavak Dnevnika Bore Ćosića (nakon Dnevnika 2013-2020), i aktuelan i bezvremen, od onih je knjiga koje se uvek čitaju više puta, i u kojima se uvek otkrije nešto novo, kakva su i druga dela našeg velikog pisca. Tu su reminescencije na mnoge velike umetnike koji su obeležili XX vek, zapisi o jednom vremenu koje kao da je nepovratno nestalo. . .

„U korenu tog doktorskog doma odigrala se čitava egzistencijalno lingvistička drama, krhanje jednog života, uz istovremeni rast tog antičkog, renesansnog, a zapravo sasvim modernog evropskog duha, čiju potvrdu držim danas u ruci. Slučaj je to sasvim montenjski, a ne dekartovski, što bi i moj Radomir, da ga još imam, potvrdio. Jer se upravo u uslovima naše balkanske zaturenosti, stvari odvijaju ovim protivurečjem, iz blata i kala nesrećnih okolnosti, do nedostižnih vrhova svake pameti i dara. Jer nije ni zaumnost nadrealizma nikla jedino na uglu Obilićevog venca, u domu Ristićevom i Vučovom, među luksuzom i lakejskom poslugom, nego upravo i u savamalskom prizemlju Davičovom i onom, Đorđa Kostića, kod ko zna kakvih prilika Dade Aleksića, Moni de Bulija i Vujice Rešin Tucića. Eto moga dodatka Doručku kod Majestica, koji, očito, nastavlja se.“ (15. jun 2020)

Argentinski roman – Drago Pilsel: Fascinantna ispovest o begu iz mraka prošlosti

Argentinski roman je potresna, hrabra i duboko iskrena autobiografija Draga Pilsela koja je uzdrmala čitav region. Ovo nije samo knjiga o jednom životu, već hirurški precizna analiza porodičnog nasleđa, političkog fanatizma i teškog puta ka istini i oproštaju.

Drago Pilsel nas vodi kroz hodnike svog detinjstva u Argentini, u porodici koja je bila srce ustaške emigracije. Odrastao u senci Ante Pavelića, koji je posećivao njegovu kuću, i vaspitavan u duhu ekstremnog nacionalizma, autor opisuje svoj neverovatan put transformacije:

Od radikalizma do mira: Kako je mladić koji je bacao kamenje na sinagoge postao borac za ljudska prava.

Porodične tajne: Bolno suočavanje sa očevom ulogom u ustaškom pokretu i nestanak brata Branka u Domovinskom ratu.

Duhovna potraga: Put od ambicioznog bogoslova do novinara i teologa koji propoveda ekumenizam i pomirenje.

"Argentinski roman" je istorijski dokument: Prvi put dobijamo uvid "iznutra" u život hrvatske emigracije u Argentini nakon 1945. godinePilsel beskompromisno kritikuje sopstvene greške, nudeći primer kako se osloboditi okova mržnje. Napisan dinamično, poput trilera, ovaj roman se čita u jednom dahu, ostavljajući dugotrajan uticaj na čitaoca.

Kritičari širom Balkana ocenili su ovo delo kao "najvažniju autobiografiju decenije". Pilselova sposobnost da voli svoje roditelje, a istovremeno osudi njihovu ideologiju, čini ovu knjigu vrhunskim moralnim činom.

The monograph on Miomir Vukobratović offers a comprehensive account of the life, scientific achievements, and personality of one of the pioneers of global robotics and one of the most prominent Serbian scientists of the 20th and 21st centuries. The book brings together well-documented material covering more than five decades of research, over 500 publications, numerous international collaborations, and innovations that have left a lasting impact on the field of humanoid robotics—most notably his renowned Zero Moment Point theory of locomotion.

Published in both Serbian and English, this book is not only a scientific biography but also a tribute to a visionary whose creativity, innovation, and dedication to science have left an indelible mark on the global scientific heritage.

The monograph also sheds light on Professor Vukobratović’s personality—his intellect and cultural refinement, boundless energy, charisma, and wide-ranging interests. Beyond science, he was deeply passionate about the arts, especially music and theatre, and was an accomplished violinist. This aspect of his character reflects a profound sensitivity, humanity, and inner richness that he brought into every facet of his work.

The book is the result of collaboration among his many colleagues and associates from Serbia and abroad, who, through essays, interviews, and personal recollections, testify to the exceptional respect he commanded within the international scientific community and to his far-reaching influence.

The monograph aims to preserve the memory of Professor Vukobratović as a man who pushed the boundaries of what was possible, elevated Serbian science on the global stage, and inspired generations to come. It stands as a valuable record not only of scientific excellence but also of the humanity of an extraordinary individual.

Iz pera publiciste Mijata Lakićevića dolazi odgovor na pitanje: ko je bio Zoran Đinđić? Po mome mišljenju to je do sada najpotpunija intelektualna biografija Zorana Đinđića. Precizna i potresna biografija. - Dr Latinka Perović

Rukopis Mijata Lakićevića predstavlja neizmerno važan doprinos razumevanju misli i dela Zorana Đinđića, ali i političkih i društvenih previranja u jugoslovenskom i srpskom društvu tokom poslednjih pola veka. - Dr Olga Manojlović Pintar

Vešto uklapajući predstave o Đinđiću, i one za i one protiv, uz preplitanja tumačenja koja su nastala nakon atentata na srpskog demokratskog premijera, Lakićević je izgradio sliku o Đinđiću kao velikom nosiocu prosvetiteljskih napora kod nas. - Prof. dr Novica Milić

O autoru:
Mijat Lakićević (1953) živi i radi u Beogradu. Završio je Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu 1975. godine. Po profesiji novinar, karijeru započeo u nedeljniku Ekonomska politika 1977. godine. Devedesetih stalni saradnik mesečnika Demokratija danas. Sa desetak kolega 1999. pokreće Ekonomist magazin. Radio u Blicu (sedmičnom dodatku Novac), NIN-u i Novom magazinu. Priredio i uredio knjige Prelom 72 o padu srpskih liberala 1972. godine (2003) i Kolumna Karikatura koja sadrži kolumne Vladimira Gligorova i karikature Predraga Koraksića objavljivane u Ekonomist magazinu (2006). Knjigu Ispred vremena, koja se bavi listom Ekonomska politika i sudbonosnom decenijom SFR Jugoslavije (1963–1973) objavio je 2011. godine, a 2014, u koautorstvu sa Dimitrijem Boarovim, knjigu Kako smo izgubili (Našu) Borbu. Godine 2020. objavio je monografiju Desimir Tošić: između ekstrema, a 2022. Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj. Oženjen Olgom, Ninin i Ivanov otac.

Prevela sa srpskog: Mary Thompson-Popović

The Writer and the Tale is one of those thick works that I consult again and again after reading it for the first time. An exciting book, written in an accessible style, yet an almost inexhaustible source of material. A life’s work.

Professor Robert Hodel, Universität Hamburg

This book synthesises the works of several generations of biographers of Ivo Andrić, and enriches them with Žaneta Đukić Perišić’s own discoveries, thus setting a standard which will be difficult to surpass. The author reads the entirety of Andrić’s works from the perspective of his biography and offers many innovative, rich and convincing interpretations. By shedding light on both Andrić’s life and his work, Đukić Perišić’s book achieves a completeness which is rarely found in other studies: if you want to read only one book about Ivo Andrić, this is the one you should read.

Professor Zoran Milutinović, University College London

The Writer and the Tale has all the features of a good biography: an exceptional yet not pretentious style, a balanced historical background, a cunningly depicted psychological portrait of Ivo Andrić, and subtle interpretations of his entire work. Guided by the author’s masterful hand, the reader is being summoned on an exciting journey that leads to an ultimate question concerning the rise of a genius.

Professor Gorana Raičević, Faculty of Philosophy, Novi Sad

Knjiga „Na putu ka slobodi“ donosi snažnu i ličnu ispovest Katarine Petrović – žene koja je postala simbol građanske hrabrosti i borbe za istinu. Ovaj autobiografski zapis vodi čitaoca kroz događaje koji su potresli javnost i otvorili brojna pitanja o pravdi, odgovornosti i ličnom integritetu.

Katarina Petrović, policijska službenica iz Valjeva, dospela je u žižu javnosti nakon što je otkrila informacije povezane sa slučajem koji je postao poznat kao afera „Kum“. Nakon toga usledili su privođenje, sudski postupci i snažni pritisci, ali i talas javne podrške koji je pokazao koliko je važno ostati dosledan sopstvenim principima.

U ovoj knjizi autorka iz prve ruke govori o svom putu – od trenutka kada je odlučila da istupi i progovori, preko suočavanja sa posledicama takve odluke, pa sve do unutrašnje borbe za slobodu, dostojanstvo i istinu. „Na putu ka slobodi“ nije samo svedočenje o jednom slučaju, već i priča o ličnoj hrabrosti, profesionalnoj etici i ceni koju pojedinac ponekad mora da plati kada odluči da stane na stranu pravde.

Pisano jasno, direktno i emotivno, ovo delo predstavlja snažan dokument vremena i podsećanje da pojedinac, uprkos pritiscima i okolnostima, može ostati veran svojim vrednostima.

Najkompletnija biografija žene o kojoj je napisana najlepša ljubavna pesma na srpskom jeziku

„U mom dugom, upornom i nepojamnim preprekama zasutom traganju za istinom o Dunđerskima, utkana je samo želja da se ispravi istorijska nepravda naneta ovoj časnoj porodici uglednih vojvođanskih Srba i da se osvetli tajnovit i nedodirnut skoro mit o Lenki, Jeleni Dunđerskoj, najmlađoj kćerki Sofijinoj i Lazarevoj, kojoj je u slavu napisana labuđa pesma Lazara Kostića Santa Maria della Salute.

I kanim da ispričam priču o Lenki i Lazaru, o njihove četiri godine uzajamne naklonosti, a da za neku drugu knjigu, možda, ostavim sve ono što sam prikupio o delu i životu Lazara Kostića i o porodici Dunđerski. A tragao sam za podacima o Lenki, da je osvetlim kao ličnost, jer je o njoj malo napisanoga i malo dokumenata o njenom bivanju na ovim prostorima postoji. Na kraju traganja našao sam ponešto što je bilo zatamnjeno u vremenu i čitalac će imati priliku da o Lenki sazna ono što nije bilo znano.“
– Pero Zubac

Izabrani tekstovi velikih svetskih pisaca o životu i kniževnosti Danila Kiša. Autri tekstova u ovoj knjizi su: Nadin Gordimer, Josif Brdski, Jozef Škvorecki, Čarls Smić, Đerđ Konrad, Ismail Kadare, Milan Kundera, Suzan Sontag, Klaudio Magris, Derek Volkot, Havijer Serkas...

Egon Savin prvi je dobitnik nagrade “Dejan Mijač” za rediteljski opus koju su 2023. ustanovili Sterijino pozroje i Udruženje dramskih umetnika Srbije, koji su i izdavački monografije Egon Savin, reditelj – Život u pozorištu.

Aleksandar Milosavljević, autor, napisao je o monografiji: “…ova knjiga pokušava da na osnovu razgovora sa Savinom i bogatih dokumentarnih svedočanstava o njegovom radu, obuhvati kompletnu njegovu dosadašnju karijeru”.

Uz obilje fotografija koje svedoče o najupečatljivijim predstavama i ličnostima u životu Egona Savina knjiga sadrži detaljan popis svih njegovih rediteljskih ostvarenja, kao i izvode iz kritika.

Od autora bestselera Iz svoje kože

Živeti s depresijom iz dana u dan

Pred vama je nastavak knjige Iz svoje kože u kojoj je Aleksandar Stanković pisao o svojoj dugogodišnjoj borbi s kliničkom depresijom. Nakon tog javnog priznanja mnogo ljudi je sa njim podelilo svoja iskustva, pa je tako nastala ova zbirka priča zasnovana na stvarnim situacijama. Uz to, u knjizi ćete čitati i o reakcijama čitalaca i porodica onih koji se suočavaju s mentalnim bolestima. A one su svakovrsne: od saosećanja preko ispovedanja pa sve do onih negativnih, mada ipak malobrojnih. Najzanimljivije je to što reakcije i dalje svakodnevno stižu.

„Niz realnih slučajeva pokazuje da depresija nema jedno lice, niti jedan uzrok. Teško se prepoznaje, a često nema ni jasan kraj. Sa njom živimo. Depresija nije samo individualna muka, ona je kolektivni simptom današnjeg vremena.

Ovde nema pretencioznih zaključaka niti saveta, jer ih ne može biti, osim onoga suštinskog – da mentalno zdravlje zahteva pažnju i održavanje, i da većina ljudi koji se obrate za pomoć, nađe olakšanje.

Ako depresiju zamišljate kao sliku nekoga što leži pod ćebetom i ne ustaje danima – izgleda da ne poznajete dovoljan broj slučajeva.“ – Konstrakta

Pre pola decenije, u vreme najvećeg naleta pandemije Koronavirusa, objavljeno je književno delo Jugosloven K. rok novinara Ivana St. Rizingera, čiji je prvi tiraž, i pored brojnih nedaća uzrokovanih novonastalim karantinskim propisima, rasprodat za manje od godinu dana.
Opisuje kraj jednog razdoblja, posebno unutar pop kulture sa naših prostora.

Jugosloven K. je, u izboru prestižnog muzičkog portala Neki rok, proglašena knjigom 2020. godine.

Knjigu Ivice Đikića Budimir Lončar – Prije i poslije kraja čine kazivanja diplomata svjetskog ugleda, posljednjeg jugoslavenskog ministra vanjskih poslova i vanjskopolitičkog savjetnika dvojice hrvatskih predsjednika. Povijesna ličnost kazuje povijest samu od prvog susreta s nekad talijanskim Zadrom, odlaska u partizane, prve diplomatske službe u New Yorku, ambasadorskih mandata u Indoneziji, Zapadnoj Njemačkoj i Sjedinjenim Državama, dužnosti šefa jugoslavenske diplomacije i koliko uzaludnog toliko epskog pokušaja da se spriječi rat u Jugoslaviji, do ove knjige – prije i poslije kraja – kada Lončar progovara o današnjem svijetu, autoritetom svojeg – doslovno – stogodišnjeg iskustva i političke i osobne mudrosti. Posebna poglavlja posvećena su Josipu Brozu Titu, Franji Tuđmanu i Koči Popoviću. Tita i Tuđmana Lončar valorizira bez uobičajene ostrašćenosti, dok se s posebnim poštovanjem sjeća Koče Popovića i daje vrijedan doprinos razumijevanju te enigmatične ličnosti, pjesnika, generala koji je mrzio rat, ciničnog intelektualca i komunista liberalnih nagnuća.

Kao diplomat koji je karijeru posvetio mirnom rješavanju međudržavnih sporova, s posebnom zabrinutošću govori o globalnoj krizi koja je zatekla ljudsku civilizaciju. Zato treba čitati Đikićevu knjigu Budimir Lončar – Prije i poslije kraja. Ona je, kao i život Budimira Leke Lončara, apologija najvećoj civilizacijskoj vrednoti: miru i preziru spram rata i pogibelji.

„Lončar je bio iskreno zabrinut za svijet u kojem upravo on živi i s kojim je jednako srođen kao što je bio prije osamdeset i koju godinu, kada je išao u partizane. Knjigu Ivice Đikića je pri tom prvom pred¬stavljanju svom pogovaraču tumačio upravo tako: u razgovoru s au¬torom on će izraziti svoju zabrinutost, pokušat će objasniti što se to upravo događa…“
Miljenko Jergović

IVICA ĐIKIĆ rođen je 1977. u Tomislavgradu u Bosni i Hercegovini. Živi u Zagrebu. Politički je komentator u tjedniku Novosti. Prethodno je pisao u Slobodnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu i Novom listu. Bio je glavni urednik Novog lista i Novosti.

Objavio je romane Cirkus Columbia (2003), Sanjao sam slonove (2011), Ponavljanje (2014), Beara – dokumentarni ro¬man o srebreničkom genocidu (2016, 2024), Ukazanje (2018) i Divlji kvas (2024). Autor je zbirki pripovijedaka Ništa sljezove boje (2007) i Štapići za pričanje (2020) te zbirke pjesama Osta¬tak svijeta (2012). Objavio je i publicističke knjige Domovinski obrat – politička biografija Stipe Mesića (2004), Gotovina, stvar¬nost i mit (2010), u koautorstvu s Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, te Šarik Tara: Život (2013). Dobitnik je nagrade Meša Selimović, nagrade Tportala za roman godine, Kočićeva pera i priznanja Krunoslav Sukić. Knjige su mu prevedene na sedam jezika.

Autor je i scenarist dramske serije Novine/The Paper (2016–2020; HRT/Netflix/HBO Max) u režiji Dalibora Ma¬tanića. Koscenarist je dugometražnih igranih filmova Cirkus Columbia (2010) u režiji Danisa Tanovića te Visoka modna napetost (2013) redatelja Filipa Šovagovića.

Crveni kofer – dnevnik Lane Bastašić
Crveni kofer je dnevnik Lane Bastašić koji nadilazi privatnost i postaje književni dokument unutrašnjeg putovanja. On otkriva kako je to biti stranac, žena, spisateljica, telo koje stari, zaljubljeno biće koje gubi uporište i ponovo ga traži.
Bastašić piše hrabro o onome što se obično krije od drugih: o strahu, bolesti, čežnji, zaljubljivanju i nostalgiji. Ne skriva ni svoje stavove, jasno se čuju njen antifašizam i feminizam.
Blago ironična, neposredna, katkad oštra a katkad nežna, piše tako da stičemo utisak da razgovaramo s dragom prijateljicom koja sebi dozvoljava da bude nesigurna, ranjiva, pa čak i protivrečna.
Rezultat je izuzetno lična, a u isti mah univerzalna pripovest o prolaznosti, ljubavi, smrti, umetnosti, pripadanju i potrebi za lutanjem.

Nakon smrti Vlaha Bukovca izdanja njegove autobiografije Moj život su doživela velike prepravke, a pojedini delovi nisu bili objavljivani. U ovom izdanju donosimo knjigu u obliku u kakvom je ona bila objavljena za života Vlaha Bukovca, kao i delove koji nisu bili štampani u potonjim izdanjima. Tako se, nakon više od jednog veka, potpuno autentični Bukovčevi memoari, koje prati mnoštvo arhivskih fotografija i reprodukcija njegovih dela, ponovo nalaze pred našom publikom.

Otkrivajući svoju ranjivost bez zadrške, Kristina Kuzmič ruši zidove tišine koji okružuju roditelje u borbi, decu koja se suočavaju s problemima mentalnog zdravlja i sve one koji ih vole i pokušavaju da budu uz njih.

Pružajući nam dubok uvid u svoje najranjivije i najuznemirujuće trenutke — majke deteta koje pati — ona nam nudi priču koja je najbliža emocionalnom uputstvu za kojim roditelji tragaju. Zahvaljujući toj priči, kada se sledeći put nađemo u sopstvenom roditeljskom paklu, naši koraci biće osvetljeni sećanjem na njenu mudrost i hrabrost.

Na više od 170 strana o najvećem naučniku svih vremena, Nikoli Tesli, uz više od 200 fotografija u hronološkom poretku, predstavljen je rad i životni put čoveka koji je osvetlio planetu. Uz autorski rad i brojne tekstove istraživača i fizičara Milovana Matića, utkana je priča o poreklu, mestu rođenja, najranijim Teslinim naučnim poduhvatima, ali i priče o naučnom usponu, nagradama, poveljama, dostignućima, poslovnim izazovima kroz koje je prolazio, kao i priče o idejama i pronalascima.

U prisno ispovednom tonu, autorka pripoveda o svom životu, od bezbrižnog detinjstva do nomadskih lutanja od zemlje do zemlje kao dopisnika Tanjugove Spoljnopolitičke redakcije, u kontekstu geopolitičkih zbivanja i dramatičnih događaja koji usmeravaju njene odluke i kretanje. U burna vremena, dok joj se zemlja raspada, dok je zasipaju bombe i u njoj se odigravaju politički prevrati, dok vlada globalna nestabilnost i izbija pandemija, Nevenka pokušava da prebrodi lične gubitke, boli i strepnje, da bude novinar dorastao zadatku, majka, žena i duhovno biće u surovom materijalističkom poretku, neumorno tragajući za istinom, pravdom i sopstvenim identitetom.'

Nova knjiga autorke Maje Bašić, je drugi deo planirane trilogije pod nazivom „Lica i maske“. Nakon „razgovaranja“ sa Vladom Ilićem u knjizi „Lice bez maske“, sada ćete imati prilike da upoznate vrhunskog hirurga, Vladimira Đukića.

„Knjiga koja nas čita ili priča o svima nama!
„Sve što sam više radio, i sad, bez Božije pomoći i volje nema te hirurgije, nema te ustanove koja može da kaže, eto to je to, mi možemo sve. Možeš ono što ti Bog dozvoli.“
To je sušta poruka i preporuka za čitanje ove nesvakidašnje i vredne knjige koja nas, dok je čitamo, čita.“ – iz recenzije Miloje Radovića

Knjiga Matija, Hedlov je magnum opus, tragična priča o gubitku sina, doktora biokemije i znanstvenog suradnika na američkom Yaleu.

Duboko intimna, to je knjiga životnog razotkrivanja i bolnog propitkivanja neizmjerne patnje kakvu može izazvati samo gubitak jedinca, koji je svojevoljno, u potrazi za mirom, u 44. godini života odlučio napustiti ovaj svijet.

Hedla muče pitanja za koja zna da ne postoje odgovori, suočavajući se istodobno sa smrću sina i borbom da njegovo tijelo iz Amerike vrati u Hrvatsku. U 37 dana, od smrti u New Havenu do sprovoda u Osijeku, razotkrivajući svu bešćutnost birokracije velikog Yalea, Hedl niže sjećanja iz Matijinog života, sličice od najranijeg djetinjstva do posljednjih dana, pomažući čitatelju da lakše plovi kroz olovno težak rukopis. Čini to s nadom da bi njegovo tragično iskustvo moglo pridonijeti detabuiziranju suicida i pomoći obiteljima koje su kroz to prošle.

Otac-pisac ne može a da ne piše, da ne traži riječi, da ne ispituje svoje osjećaje, da ne izvrće kožu i utrobu. Makar bile jadne i potrošene, nedostojne i preslabe, riječi su jedino sredstvo koje mu preostaje da tu bol pokuša artikulirati sebi i drugima. […] Matija je odgovor oca na oproštajno pismo sina. Dugačko, iscrpno, detaljno i bolno. Iako ni na jednom mjestu ne spominje traženje oprosta, ovo je knjiga iskupljenja. - Slavenka Drakulić

Matija je knjiga o Americi, jedna od boljih i strašnijih naših knjiga o toj velikoj, izmaštanoj zemlji. To je knjiga o Osijeku, o ratu, o nastojanjima tolikih naših roditelja da spasu svoje sinove od toga da postanu ratni heroji. Mala tužna knjiga o Hrvatskoj, koja se uslijed rata i poslijeratnog beznađa rasula po svijetu. Matija je knjiga o plaču i očaju, o čovjekovoj potrebi da artikulira svoj očaj, o toj čudnoj i nezaustavljivoj potrebi čovjekova uspravljanja. To je knjiga o onom što živa ljudska usta ne mogu izreći. Ne mogu, ali moraju. Knjiga o ocu i sinu. I knjiga o tome koliko je život lijep. I koliko u životu boli sve što je lijepo. - Miljenko Jergović

O autoru:
Više od pola stoljeća u novinarstvu, Drago Hedl (1950) radio je u Glasu Slavonije, Slobodnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu, Novom listu i Jutarnjem listu, a od umirovljenja 2015. stalni je suradnik Telegrama. Za novinarski rad primio je desetak međunarodnih i hrvatskih nagrada. Objavio je i 15-ak knjiga, od zbirke kratkih priča, feljtona, eseja, intervjua i polemika, do publicistike i romanâ. Njegova knjiga Glavaš, kronika jedne destrukcije dobila je nagradu Jutarnjeg lista za najbolje publicističko djelo 2010, a osim u Hrvatskoj objavljena je u Srbiji, Bosni i Hercegovini, te Sloveniji. Roman Donjodravska obala nagrađen je Kočićevim perom (2014), a u dramatizaciji i režiji Zlatka Svibena Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku predstavu je ambijentalno izvelo 2019. Prema kriminalističkoj trilogiji Izborna šutnja, Ispovjedna tajna i Kijevska piletina, snimljene su dvije sezone tv-serije Šutnja, koje su uz HTV i više europskih televizija prikazane i na platformi HBO. Prva dva romana trilogije prevedena su na talijanski i objavljena u izdavačkoj kući Marsilio.

Knjiga je široka, precizna slika najdramatičnije decenije u životu i radu Miloša Crnjanskog, omeđene prvim službovanjem u vajmarskom Berlinu, i drugim, u nacističkom. Ona suvereno prevazilazi dosadašnje biografske radove o Crnjanskom, donoseći čitav niz novih činjenica, i njihovih tumačenja. Kloneći se krajnosti, pravi zaokret u posmatranju senzibilne karijere velikog pisca, tako da se može govoriti o figuri jednog “novog Crnjanskog”. Cvetićanin je autor biografije Radomira Konstantinovića, po brojnim prikazima najtemeljitije biografije u novim južnoslovenskim književnostima. Knjiga o Crnjanskom sasvim izvesno stoji u redu s njom.

Nemanji je nakon rođenja dodeljena dijagnoza cerebralne paralize i njegovi roditelji tada kreću u borbu za život tek rođene bebe.

Novorođenče preživljava različite operacije, veoma jake lekove i čak jednu kliničku smrt. Ali, nekim čudom, Nemanjin mozak ostao je netaknut.

Nemanja nam otkriva svoju životnu priču u želji da svojim snažnim doživljajem života osvesti što više ljudi koliko život zapravo može biti lep kada odbacimo sve strahove koje osećamo. Svojom pričom on nas vodi kroz čitav spektar emocija i poklanja nam ceo doživljaj sveta iz ugla osobe sa invaliditetom. Naime, Nemanja nam uz svoju ispovest donosi najranjiviji deo sebe.

„Otkriću vam tajnu. Kada zažmurim, vidim sebe na terenu. Tada trčim. Tada držim loptu u rukama. Skačem. Pobeda je naša, vičem. Iz mašte se budim uvek sa osmehom i osmeh ne skidam sa lica. Poklanjam ga ljudima oko sebe.” Nemanjina borba je bolna i inspirativna, ali nosi snažnu životnu poruku. Između redova ove knjige njegova priča nam tiho šapuće na uvo da i u najtežim trenucima, dok god možemo da dišemo – „Ovo nije kraj”.

Senke sećanja su autobiografska, ali i istorijska građa jednog vremena Novog Sada. Vodeći čitaoce kroz svoje detinjstvo, mladost i sazrevanje, Duško je proveo i sve nas, svakog kroz svoje odrastanje u istom gradu i na istim mestima. Zato se Senke mogu smatrati kolektivnom autobiografi jom. Duško nas dovodi do sasvim određenih mesta i događaja, ostavi svoje utiske i lični pečat, a onda nama prepušta da sve to isto vidimo iz svog sećanja i ugla, naravno ne uvek kosim mrgudnim pogledom urednika televizije. To ovom štivu daje posebnu vrednost i draž.

Memoari Vladka Mačeka, koji se nakon skoro sedam decenija prvi put objavljuju u našoj zemlji, donose priču o životu jednog od najznačajnijih hrvatskih i jugoslovenskih političara dvadesetog veka.
Dvostruka podređenost na početku dvadesetog veka – koliko nacionalna, toliko i ekonomska – napraviće od Mačeka nepokolebljivog borca, prevashodno za prava zemljoradnika. Kruna tog puta biće njegov dolazak na čelo najveće hrvatske političke stranke, ali i položaj potpredsednika Vlade Kraljevine Jugoslavije.
Predstavljajući taj put, Maček nas u ovim memoarskim zapisima upoznaje sa nizom događaja. Među njima su nevoljno ratovanje na Ceru i Kolubari, politička borba sa Pašićem i kraljem Aleksandrom, ubistvo Stjepana Radića, brojni odlasci u zatvor i robijanje, stvaranje Banovine Hrvatske, potpisivanje Trojnog pakta, ali i zarobljeništvo u koncentracionom logoru Jasenovac, u koji će ga ustaše sprovesti, kao i docniji odlazak u emigraciju. Maček u ovoj knjizi daje i slike svojih susreta sa Stjepanom Radićem, Nikolom Pašićem, kraljem Aleksandrom, knezom Pavlom, Dragišom Cvetkovićem, Antom Pavelićem, Alojzijem Stepincem i mnoštvom drugih ličnosti koje su obeležile istoriju ovih prostora.
Memoarska sećanja pronicljivog svedoka, ali i učesnika najznačajnijih trenutaka ove epohe, donose potpuno novi pogled na burnu istoriju međuratnih godina, posebno govoreći o večitom pitanju srpsko- -hrvatskih odnosa i (ne)sporazuma.


Vladko Maček (1879–1964), istaknuti hrvatski političar i pravnik.
Doktorirao je na Pravnom fakultetu 1903. godine.
Uporedo sa advokaturom, aktivno se uključio u politički život. Postao je član Glavnog odbora Hrvatske seljačke stranke (1906) i bio jedan od najbližih saradnika Stjepana Radića. Prvi svetski rat proveo je u austrougarskoj vojsci.
Nakon rata postao je potpredsednik stranke. Nekoliko puta je bio zatvaran, a jednom i osuđen na tri godine robije.
Nakon ubistva Stjepana Radića došao je na čelo stranke. Sredinom tridesetih postao je najznačajniji opozicioni političar u Kraljevini Jugoslaviji. Godine 1939. sklopio je sporazum kojim je osnovana Banovina Hrvatska, poznat kao Sporazum Cvetković–Maček, i postao potpredsednik Vlade Kraljevine Jugoslavije. Ostao je na toj funkciji i nakon puča 27. marta 1941. Nedugo po stvaranju Nezavisne Države Hrvatske, uhapšen je od strane ustaša i sproveden u koncentracioni logor Jasenovac, gde je proveo nekoliko meseci. Ostatak rata je proveo u kućnom pritvoru.
Godine 1945. odlazi u emigraciju. Živeo je u Parizu, docnije u SAD, gde je bio jedan od osnivača Međunarodne seljačke unije.

U svojoj četvrtoj knjizi dokumentarne proze Protivnarodni osmeh, Tibor Varadi ponovo nas je uveo u svoju stvaralačku radionicu. Iz advokatske arhive svojih predaka plete priče u kojima nas premešta iz prošlosti u sadašnjost i u kojima spaja nespojivo. Komotan je u svojoj slobodi da prividno piše o čemu hoće, dok je, s druge strane, odgovoran prema priči koju je započeo. I kada se seli iz dosijea u dosije, to nisu proizvoljna lutanja, već traženje paralela između različitih sudbina, ne bi li se naposletku došlo do onoga o čemu ne postoji pisani trag. Varadi kaže: „Tragova i dokaza o okupatorima i okupiranosti ima mnogo i u naučnim publikacijama. Tu su i udžbenici istorije. Ali me i dalje ne ostavlja na miru pitanje šta se dešavalo sa susednim ulicama ili na drugoj obali Begeja, a što tada nisam video. Ovi spisi su u tome od pomoći. U njima vidim jednu nečovečnu vlast, ali i popodneva, susrete, kao i nervoze, uzbuđenja, nastale mimo ideologije. Vidim da su postojali i privatno životi, i da je bilo ljudi koji su ponajviše živeli (ili oponašali) svakodnevni život. Vidim i šta su radili Emil, Marija, Suzana (ili Susanna) – i još neki drugi.“

O autoru:
Tibor Varadi (Várady Tibor) je poznati pravnik. Studije prava završio je u Beogradu, a potom je na Harvardu stekao zvanje doktora pravnih nauka. Predavao je na mnogim poznatim univerzitetima u svetu, bio je učesnik u značajnim sporovima pred Međunarodnim sudom pravde i međunarodnim arbitražama. Karijeru je započeo kao advokatski pripravnik u porodičnoj advokatskoj kancelariji u Bečkereku (Zrenjaninu). Arhiva te kancelarije je temelj ove prozne knjige. Prve radove iz oblasti lepe književnosti objavio je u novosadskom časopisu Új Symposion. Od pokretanja časopisa, 1965. bio je njegov urednik, od 1969. do 1971. godine odgovorni urednik. Do sada je objavio ukupno sedamnaest proznih knjiga na mađarskom, srpskom, engleskom i nemačkom jeziku. Objavljena prozna dela na srpskom jeziku: Mit i moda (eseji), 1978. (nagrada „Stražilovo“); Spisi i ljudi. Priče iz advokatske arhive, 2015; Put u juče. Priče iz advokatske arhive, 2017; Dogodilo se u Ečki. Dokumentarni roman, 2019; Tajna mišjesive sobe, 2020; Protivnarodni osmeh, 2021; Tragom rezervne istorije, 2024.

Boban Petrović je rođen u Beogradu 1951. Za vreme školovanja bavio se fudbalom i u isto vreme pohađao časove gitare i klavira. Dok je studirao, bio je vlasnik nekoliko prestižnih diskoteka kako u Beogradu tako i u Rovinju, Dubrovniku, na Kopaoniku… Po sticanju diplome na FON-u posvetio se muzici. Po objavljivanju svog prvog romana Rokanje 1 za Književne novine 1986. Boban je napustio zemlju i od tada je živeo u Londonu i na Kipru, gde se bavio biznisom (trgovina metalima). Roman Rokanje 2 opisuje uspon u njegovoj, prvo muzičkoj karijeri u Jugoslaviji sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka, a onda i period njegovog uspona u internacionalnoj biznis karijeri.

„Umetnost zabave u Beogradu osamdesetih godina prošlog veka bila je stvar prestiža za mnoge mlade gradske snobove. No snobovi nikad nisu shvatili vorholovsku dimenziju umetnosti žurki na način na koji su to radile pop ikone tog vremena u rasponu od Dragoša Kalajića preko Vlaje Jovanovića do Bobana Petrovića. Boban Petrović uvek pogađa u srž onoga što se naziva urbano, gradsko, multikulturalno, i kao majstor novotalasne zabave jedan je od ljudi koji su nedvosmisleno pop heroji i ikone stila urbano nostalgičnog Beograda”, piše u svom predgovoru knjizi Vladimir Đurić Đura, srpski prozni pisac i pesnik, pevač, kompozitor, novinar, urednik, marketinški i medijski stručnjak.

Boban Petrović (Beograd, 1951) je srpski i jugoslovenski muzičar, disk-džokej i biznismen. Bio je jedna od najznačajnijih ličnosti beogradske rokenrol scene, pop heroj i ikona sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka. Javlja se kao glas „bezbrižne generacije, one koja je odrasla uz zvuke električnih gitara, sanjajući o slobodi u svakom smislu. U diskotekama se ne bistri nikakva ideologija niti postoji osnova za nacionalnu budućnost koju su na mlade generacije želeli da prenesu njihovi roditelji. U trci za lako zarađenom i potrošenom lovom, uz viski i devojke, bezbrižna generacija živi svoju prolaznost onako kako misli da zaslužuje, ali zato u venama njihovih potomaka trešti električna energija pevajući novu himnu besmislenom življenju. U svom predgovoru u knjizi slikar, novinar i pisac Dragoš Kalajić piše: „Bili smo umetnici silom (ne)prilika i porivom ka nezavisnosti jer je u totalitarnim sistemima moderne civilizacije umetnost jedna od retkih oaza kakve-takve slobode. Znak raspoznavanja takvih prestupnika bila je i ostala sklonost da se uskraćenosti nadoknađuju stilom luksuznog preživljavanja sticanog korišćenjem praznina u sistemu sveopšte naopakosti. Valja istaći da je ta društvena izopačenost i osujećenost obeležila niz generacija beogradskih zlatnih dečaka, razvivši u njima izvanredne talente za nadoknađivanje posredstvom vičnih uživanja u plodovima vrtova noći obasjanih električnim svetlima galaksije ‘slatkog životaʼ.”

Uzbudljiv autobiografski putopisni roman koji prati peripetije Bobana Petrovića tokom organizacije jadranske turneje londonskog rok benda „Nemesis”. Knjiga opisuje prve dane u kojima Petrović pokušava da se probije u svetski šou-biznis.

O ljubavnom životu Josipa Broza Tita ispisane su stotine bajki. Neke su bile zasnovane na tračevima, druge na idolatriji, treće su bile plod čiste fantazije.

Ova knjiga krenula je drugim putem.

Ovo je knjiga o njemu i njegovim ljubavima i brakovima – onakvima kakvi su bili, ili kako su ih videli akteri i svedoci.b

Bazirana je na ozbiljnim i provjerenim izvorima. Na izjavama i pismima Josipa Broza, njegovih žena, njegovih prijatelja i njegovih bivših prijatelja. U nju nisu uvrštene ni idolatrijske bajke, ni klevetnički pamfleti. U njoj nema virenja kroz ključaonicu.

Uz korišćenje ozbiljne i obimne

građe konačno je dat realističan opis Titovog ljubavnog života.